Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2239/10 (N.G.)

Odluka donesena 21. 12. 2010.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2239/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

21. 12. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. decembra 2010. godine, u predmetu broj AP 2239/10, rješavajući apelaciju N.G., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija N.G. podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 07 0 U 000 128 08 Uvp od 19. februara 2010. godine, presude Kantonalnog suda Mostar broj 07 0 U 000128 07 U od 16. aprila 2008. godine, rješenja Ministarstva graditeljstva, prostornog uređenja i zaštite okoliša Hercegovačko-nertvanskog kantona Mostar broj UP-II-09-03- 25-159/06 od 7. novembra 2007. godine i zaključka Službe za graditeljstvo i prostorno uređenje općine Neum broj 06-25-502/3-06-1 od 20. septembra 2007. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. N.G. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Neuma, podnio je 7. juna 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 07 0 U 000 128 08 Uvp od 19. februara 2010. godine, presude Kantonalnog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 U 000128 07 U od 16. aprila 2008. godine, rješenja Ministarstva graditeljstva, prostornog uređenja i zaštite okoliša Hercegovačko-nertvanskog kantona Mostar (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj UP-II-09-03-25-159/06 od 7. novembra 2007. godine i zaključka Službe za graditeljstvo i prostorno uređenje općine Neum (u daljnjem tekstu: Služba) broj 06-25-502/3-06-1 od 20. septembra 2007. godine.

2. Apelant je 13. oktobra 2006. godine Službi podnio zahtjev za legalizaciju objekta izgrađenog na parceli označenoj kao k.č. 1705/792 KO Gradac Neum, koja je rješenje broj 06-25- 502/I-06 od 23. oktobra 2006. godine odbila apelantov apelantov zahtjev.

3. Rješavajući po žalbi apelanta, Ministarstvo je rješenjem od 16. januara 2007. godine poništio rješenje Službe broj 06-25-502/I-06 od 23. oktobra 2006. godine i predmet vratio prvostepenom organu na ponovni postupak.

4. Postupajući po uputstvima drugostepnog organa, prvostepeni organ je dopisom od 9. februara 2007. godine pozvao apelanta da dopuni zahtjev za legalizaciju objekta.

5. Zaključkom Službe broj 06-25-502/3-06-1 od 20. septembra 2007. godine koji je potvrđen rješenjem Ministarstva broj UP-II-09-03-25-159/06 od 7. novembra 2007. godine odbačen je, kao nepotpun, apelantov zahtjev za legalizaciju objekta broj UP/I-06-25-502/06 od 13. oktobra 2006. godine. U obrazloženju zaključka Služba je ukazala na odredbu člana 5. stav 1. Odluke o postupku i uvjetima legalizacije građevina izgrađenih bez pravomoćnog odobrenja za gradnju („Narodne novine HNŽ“, broj 2/06) kojom je propisano da se uz zahtjev za za legalizaciju izgrađenih građevina između ostalog prilaže i dokaz o pravu građenja u skladu sa Zakonom o gradnji („Narodne novine HNŽ“, broj 5/04). Služba je dalje navela da je u odredbi člana 5. stav 2. navedene Odluke propisano da se uz zahtjev za legalizaciju nedovršenih objekata između ostalog prilaže i urbanistička saglasnost u skladu sa članom 6. ove Odluke i odredbama Zakona o prostornom uređenju. Naime, budući da je apelant dopisom prvostepenog organa od 9. februara 2007. godine pozvan da dopuni svoj zahtjev u skladu sa članom 5. stav 2. Odluke u roku od 15 dana uz upozorenje na posljedice nepostupanja po navedenom traženju kao i činjenicu da je prema dostavnici u spisu nevdeni dopis apelant primio 20. februara 2007. godine, te da apelant nije u roku dostavio traženu urbanističku saglasnost prvostpenom organu, primjenom člana 67. Zakona o upravnom postupku Služba jr odbacila apelantov zahtjev kao nepotpun.

6. Presudom Kantonalnog suda broj 07 0 U 000128 07 U od 16. aprila 2008. godine odbijena je kao neosnovana tužba kojom je apelant pokrenuo upravni spor protiv rješenja Ministarstva broj UP-II-09-03-25-159/06 od 7. novembra 2007. godine.

7. Presudom Vrhovnog suda broj 07 0 U 000 128 08 Uvp od 19. februara 2010. godine odbijen je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda broj 07 0 U 000128 07 U od 16. aprila 2008. godine.

8. Apelant smatra da su osporenim odlukama povrijeđena njegova prava iz čl. II/3.e), II/3.k) i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i iz čl. 6. i 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana 1. stav 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

10. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

11. U konkretnom slučaju apelant osporava presudu Vrhovnog suda kojom je odbijen njegov zahtjev za vanredno preispitivanje i presudu Kantonalnog suda kojom je odbijena njegova tužba kojom je pokrenuo upravni spor protiv rješenja Ministarstva. Ustavni sud upućuje na odredbu člana 5. stav 2. navedene Odluke kojom je propisano da se uz zahtjev za legalizaciju nedovršenih objekata između ostalog prilaže i urbanistička saglasnost kao jedan od obaveznih dokaza. Budući da je apelant nije u datom roku upotpunio zahtjev za legalizaciju objekta to se u postupcima po njegovim zahtjevima nije odlučivalo o meritumima njegovih zahtjeva, nego su oni odbačeni iz formalnih razloga.

12. Ustavni sud podsjeća da iscrpljivanje svih djelotvornih pravnih lijekova mogućih po zakonu predstavlja preduvjet za meritorno razmatranje apelacije. Da bi Ustavni sud meritorno odlučivao o podnesnoj apelaciji, apelant je morao upotpuniti zahtjev za legalizaciju objekata na način kako je to tražio prvostpeni organ uprave. Propust apelanta da tako postupi je imao za posljedicu da su se i upravni organi i Kantonalni sud u upravnom sporu bavio isključivo procesnim pretpostavkama za rješavanje njegovog zahtjeva. Prema tome, Ustavni sud zaključuje da nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, te se apelacija ne može razmatrati.

13. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačnei obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2239/10 (N.G.) | Sudska praksa | Aktio