Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3109/08 (A. V.)
Odluka donesena 21. 12. 2010.
- Izmijenjene pravne okolnosti
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3109/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
21. 12. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. decembra 2010. godine, u predmetu broj AP 3109/08, rješavajući apelaciju Abdulaha Vejzovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 8. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Abdulaha Vejzovića podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj 003-0-U-07-
000 611 od 29. avgusta 2008. godine, zato što su izmijenjene pravne okolnosti.
OBRAZLOŽENJE
1. Abdulah Vejzović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, podnio je 2. oktobra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem telstu: Kantonalni sud), broj 003-0-U-07-000 611 od 29. avgusta 2008. godine. Apelant je, u skladu sa članom 77. Pravila Ustavnog suda, zatražio donošenje privremene mjere kojom bi se odgodio postupak iseljenja apelanta do donošenja konačne odluke Ustavnog suda.
2. U ponovnom postupku rješenjem Službe za stambene poslove Općine Tuzla (u daljnjem tekstu: Služba), broj 05-02/I-1-ČM-23-3250/99 od 5. oktobra 2007. godine potvrđeno je da je Radoslav Vujadinović (u daljnjem tekstu: podnositelj zahtjeva) bio nosilac stanarskog prava na stanu u Tuzli pobliže opisanom u stavu 1. dispozitiva rješenja (u daljnjem tekstu: predmetni stan) te da mu pripada pravo na vraćanje predmetnog stana u posjed koji, kao privremeni korisnik, koristi apelant. Istim rješenjem je odlučeno da apelantu prestaje pravo privremenog korištenja na predmetnom stanu i da su apelant i drugi dužni predmetni stan oslobođen od osoba i ličnih stvari predati podnositelju zahtjeva. Dalje je odlučeno da apelantu ne pripada pravo na obezbjeđenje alternativnog smještaja te je apelant upozoren da podliježe krivičnoj odgovornosti ukoliko otuđi imovinu, ili instalacije u predmetnom stanu, ili pak isti namjerno ošteti prije nego što dobrovoljno ili putem deložacije napusti predmetni stan. Na kraju rješenja apelant je još upozoren da će protiv njega biti pokrenut prekršajni postupak ukoliko iz predmetnog stana ne iseli u roku od 15 dana te da žalba izjavljena protiv ovog rješenja ne odlaže izvršenje rješenja.
3. Protiv prvostepenog rješenja Službe aplant je podnio žalbu Ministarstvu prostornog uređenja i zaštite okoline Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) koje je donijelo rješenje, broj 12/01-1-23-842/01 od 7. novembra 2007. godine kojim je osporeno provostepeno rješenje poništeno i predmet vraćan Službi na ponovni postupak.
4. Nezadovoljan rješenjem Ministarstva podnosilac zahtjeva je pred Kantonalnim sudom pokrenuo upravni spor. Rješavajući o tužbi podnositelja zahtjeva Kantonalni sud je donio presudu, broj 003-0-U-07-000 611 od 29. avgusta 2008. godine kojom je tužbu uvažio i osporeni akt Ministarstva poništio i upravnu stvar riješio na način da je žalbe apelanta i Službe podnesene protiv prvostepenog rješenja Službe, broj 05-02/1-1-ČM-23-3250/99 od 5. oktobra 2007. godine odbio kao neosnovane, a osporeno prvostepeno rješenje je ostavio na snazi.
5. Prema stanju spisa, apelant i Služba su podnijeli Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) zahtjeve za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda, broj 003-0-U-07-000 611 od 29. avgusta 2008. godine.
6. Kantonalni sud je kao učesnik u postupku podneskom od 26. novembra 2010. godine obavijestio Ustavni sud da je Vrhovni sud uvažio zahtjeve za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda te u prilogu podneska dostavio presudu Vrhovnog suda broj 070-0-Uvp-08-000993 od 22. aprila 2010. godine kojom su zahtjevi uvaženi i osporena presuda Kantonalnog suda preinačena tako da je tužba podnositelja zahtjeva odbijena.
7. Apelant se žali da je osporenom odlukom Kantonalnog suda povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiv ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 8. ako su izmijenjene pravne okolnosti;“
9. Apelant je podnio apelaciju protiv presude Kantonalnog suda, broj 003-0-U-07-000 611 od 29. avgusta 2008. godine kojom je uvažena tužba podnositelja zahtjeva te poništeno osporeno drugostepeno rješenje i predmetna upravna stvar riješena tako da su odbijene žalbe apelanta i Službe podnesene protiv prvostepenog rješenja Službe koje je u cjelosti ostalo na snazi. Budući da su apelant i Služba podnijeli Vrhovnom sudu zahtjeve za vanredno preispitivanje osporene odluke Kantonalnog suda te da je Vrhovni sud donio presudu u korist apelanta, broj 070-0-Uvp-08-000993 od 22. aprila 2010. godine kojom su zahtjevi uvaženi i osporena presuda Kantonalnog suda preinačena tako da je tužba podnositelja zahtjeva odbijena, proizilazi da je, u međuvremenu, došlo do izmijenjenih pravnih okolnosti, zbog kojih je bespredmetno daljnje razmatranje navoda apelacije.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako su izmijenjene pravne okolnosti, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelanta za donošenje privremene mjere.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović