Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3972/10 (K. Ž.)
Odluka donesena 21. 12. 2010.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3972/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
21. 12. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. decembra 2010. godine, u predmetu broj AP 3972/10, rješavajući apelaciju Koviljke Živković, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Koviljke Živković podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 003732 10 U od 5. avgusta 2010. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Koviljka Živković (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Mostara, koju zastupa Maja Škoro advokat iz Mostara, podnijela je 15. septembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 U 003732 10 U od 5. avgusta 2010. godine.
2. Rješenjem Kantonalnog suda broj 07 0 U 003732 10 U od 5. avgusta 2010. godine odbačena je tužba apelantice radi poništavanja rješenja Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja Hercegovačko-neretvanskog kantona Mostar broj UP/II-09-04-25-35/05 od 27. januara 2010. godine, kojim je odbijena žalba protiv rješenja Odjela za društvene djelatnosti Grada Mostara broj UPI-06-25-361/06 od 17. septembra 2009. godine, a kojim je odbijen kao neosnovan apelanticin zahtjev za prekid nezakonitih radnji od strane prvostepenog upravnog organa, te za vraćanje ključeva od stana koji se nalazi u ulici Kralja Tomislava broj 1 u Mostaru.
3. U obrazloženju rješenja, Kantonlani sud je naveo da inicijlani apelanticin zahtjev podnesen 21. novembra 2006. godine predstavlja zahtjev stambenom organu kojim apelantica faktički traži da isti prestane sa smetanjem njenog zadnjeg mirnog i zakonitog posjeda predmetnog stana, da se otklone smetnje i da joj se vrate ključevi od istog budući da je stambeni organ bez njenog odobrenja zamjenio bravu na vratima i stan dao drugoj osobi na privremeno korištenje. Nadalje je navedeno da su upravni organi pogriješili kada su zahtjev apelantice tretirali kao zahtjev za povrat stana u posjed u smislu Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima, te ga odbili zbog propusta apelantice da u smislu odredbi tog zakona podnese zahtjev za povrat stana, umjesto da su apelanticu uputili da svoja stvarna prava za koja smatra da joj pripadaju na predmetnom stanu ostvari kroz građanski postupak pred redovnim sudom. Kantonalni sud je na osnovu utvrđenog riješio kao u izreci, zaključivši da se u konkretnom slučaju nije mogao voditi upravni spor, jer je sudska zaštita apelanticinih prava na predmetnom stanu osigurana izvan upravnog postupka odnosno u građanskom postupku pred redovnim sudom.
4. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo iz člana II/3. e), f) i k) i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i iz čl. 6., 8. i 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju, apelantica nije pokrenula parnični postupak pred redovnim sudom kako bi ostvarila svoja stvarna prava za koja smatra da joj pripadaju na predmetnom stanu i kako bi došla do konačne odluke, koja bi bila predmet pobijanja pred Ustavnim sudom, odnosno nije iscrpila efektivne pravne lijekove u smislu člana 16. stav. 1. Pravila Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović