Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4240/10 (M. S.)
Odluka donesena 21. 12. 2010.
- Povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum)
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4240/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
21. 12. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. decembra 2010. godine, u predmetu broj AP 4240/10, rješavajući apelaciju Muje Sitnića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Muje Sitnića protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 07 0 U 002731 09 Uvp od 14. jula 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Mujo Sitnić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Livna, podnio je 29. septembra 2010. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 07 0 U 002731 09 Uvp od 17. jula 2010. godine.
2. Presudom Vrhovnog suda broj 07 0 U 002731 09 Uvp od 14. jula 2010. godine, odbijen je zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke. Vrhovni sud je u obrazloženju rješenja naveo da je osporenim rješenjem Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 U 002731 09 U od 14. septembra 2009. godine, odbačen kao nedozvoljen prijedlog apelanata za povrat u pređašnje stanje. Nadalje, Vrhovni sud je konstatovao da je prvostepeni sud svojim ranijim rješenjem od 13. aprila 2009. godine (koje je predhodilo osporenom rješenju) tužbu apelanta odbacio primjenom odredbe člana 25. stav 1. tačka 4, a u vezi sa članom 9. Zakona o upravnim sporovima. Također, Vrhovni sud je utvrdio da je apelant podnio prijedlog za povrat u pređašnje stanje navodeći kao razlog da prvostepeni sud rješenjem od 13. aprila 2009. godine nije mogao odbaciti njegovu tužbu primjenom odredbe člana 25. stav 1. tačka 4, a u vezi sa članom 9. Zakona o upravnim sporovima. Također, Vrhovni sud sud je zaključio, da navedeni razlozi nisu razlozi na koja ima bi se moga zasnovati prijedlog za povrat u pređašnje stanje, te da razlozi koje je apelant naveo mogli su biti predmet eventualnog podnesenog zahtjeva za vanredno preispitivanje navedenog ranijeg rješenja prvostepenog suda od 13. aprila 2009. godine, a što je apelant propustio da učini. S obzirom na naprijed navedeno Vrhovni sud je odlučio da je zahtjev za vanredno preispitivanje rješenja prvostepenog suda broj 07 0 U 002731 09 U od 14. septembra 2009. godine neosnovan jer je prvostepeni sud postupio u skladu sa zakonom kada je odbacio apelantov prijedlog za povrat u pređašnje stanje na osnovu odredbi člana 332. stav 1.a vezano za odredbe člana 328. stav 1. Zakona o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Herecgovine" br. 53/03, 73/05 i 19/06), a koje zakonske odredbe se shodno primjenjuju i na postupak u upravnim sporovima u skladu sa članom
55. Zakona o upravnim sporovima ("Službene novine Federacije Bosne i Herecgovine" broj 9/05).
3. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
5. Ustavni sud mora prvo da odluči da li se apelant može pozivati na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i 6. stav 1. Evropske konvencije, u slučaju kada je odbačen kao nedozvoljen njegov prijedlog za povrat u pređašnje stanje. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju raniju praksu u odluci broj AP-73/02 od 25. jula 2003. godine („Službeni glasnik BiH“, broj 43/03 tačka 12) koja glasi: «[...]U pogledu dijela apelacije kojim se tvrdi da je došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog činjenice da Općinski sud nije našao razloge za povrat u prijašnje stanje, Ustavni sud nalazi da se takav postupak ne tiče apelantovih građanskih prava i obaveza. Ovim postupkom se samo odlučuje da li postoji razlog za povrat u prijašnje stanje apelanta ili ne, bez odluke po pravnom pitanju dužnikovog duga, odnosno o meritumu predmeta. Stoga, čitav postupak povrata u prijašnje stanje ne potpada u okvir člana 6. Evropske konvencije niti u okvir člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Iz svega izloženog, Ustavni sud zaključuje da je ovaj dio apelacije ratione materiae inkompatibilan sa Evropskom konvencijom[...].“
6. Ustavni sud smatra da se i u konkretnom slučaju može primjeniti njegov ranije zauzeti stav, s obzirom da se i ovdje radi o situaciji kada je odbačen kao nedozvoljen prijedlog apelanata za povrat u pređašnje stanje, a potom odbijen zahtjev za vanredno preispitivanje odluke kojom je prijedlog odbačen, jer je u tim postupcima sud samo odlučivao o procesnim pitanjima koja se tiču ispunjenja koja se tiču zakonskih uslova podnošenja prijedlog za povrat u pređašnje stanje odnosno zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, dok nije odlučivao o meritumu tužbenog zahtijeva. Stoga, Ustavni sud smatra da je u ovom slučaju pozivanje apelanta na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvenciju ratione materiae inkompatibilno sa Evropskom konvencijom i Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović