Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4632/10 (G. T.)
Odluka donesena 21. 12. 2010.
- Protek roka
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4632/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
21. 12. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosn predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. decembra 2010. godine, e i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: u predmetu broj AP 4632/10, rješavajući apelaciju Gojka Topića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Gojka Topića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118 0 Dn 000589 10 Rev od 2. septembra 2010. godine i rješenja Okružnog suda Banja Luka broj 11 0 Dn 003228 Gž od 21. maja 2010. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Gojko Topić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, podnio je 27. oktobra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118 0 Dn 000589 10 Rev od 2. septembra 2010. godine i rješenja Okružnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 Dn 003228 Gž od 21. maja 2010. godine.
2. Rješenjem Osnovnog suda Prijedor (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj Dn.1328/05-P od 15. januara 2010. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda broj 11 0 Dn 003228 Gž od 21. maja 2010. godine, odbijen je zahtjev predlagača među kojima je i apelant za provođenje rješenja Uprave za imovinsko-pravne poslove N.S.11/II-429/1 od 6. oktobra 1966. godine i rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove-Područna jedinica Prijedor broj 35- 475-116/99 od 31. januara 2000. godine kojim bi se uspostavilo stanje upisa kakavo predhodilo zabilješki od 18. novembra 1966. godine o ispravci navedenog rješenja izvršenoj u tački 1. st. 2. i 3. koja se odnosi na parcele k.č. 26/212,26/32 i 26/215 upisane u zk. ul. broj 4189 KO SP Prijedor uknjižene kao državna svojina sa pravom trajnog korištenja kao izgrađenom zemljištu u korist sopstvenika zgrade predlagača i u zk. Ul. Broj 1041 KO SP Prijedor uknjižene kao državna svojina sa pravom trajnog korištenja radi izgradnje porodične stambene zgrade u korist nosioca tog prava iz Upisa "C" lista navedenog u zk.ul. i određeno je da se odbijena uknjižba neće zabilježiti u zemljišnoj knjizi.
3. Vrhovni sud rješavajući po reviziji, donio je rješenje broj 118 0 Dn 000589 10 Rev od 2. septembra 2010. godine, kojim je odbacio reviziju predlagača među kojima je i apelant. U obrazloženju navedenog rješenja, Vrhovni sud je naveo da kako revizija u smislu odredbe člana 25. Zakona o vanparničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZVP) nije dozvoljena protiv pravosnažnog rješenja donesenog u ovoj vrsti vanparničnog postupka, u konkretnom slučaju nema mjesta ni primjeni odredbe člana 237. stav 3. važećeg Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) jer se odredbe ZPP shodno članu 2. stav 2. ZVP primjenjuju samo ako tim ili drugim zakonom nije određeno drugačije. S obzirom na navedene odredbe zakona, Vrhovni sud je reviziju kao nedopuštenu odbacio primjenom čl. 247. i 254. stav 4. ZPP-a u vezi sa članom 2. stav 2. ZVP-a.
4. Apelant se žali da mu je osporenim odlukama povrijeđeno "pravo na kupljeno zemljište", odnosno apelant nije precizirao povredu prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelanti moraju da dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelanti odlučuju o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Iz navoda apelacija i priloženih dokumenata proističe da je apelant protiv osporene presude Okružnog suda izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 118 0 Dn 000589 10 Rev od 2. septembra 2010. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju rješenje Okružnog suda, broj 11 0 Dn 003228 Gž od 21. maja 2010. godine.
8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantici dostavljena navedena presuda Okružnog suda broj 11 0 Dn 003228 Gž od 21. maja 2010. godine, s obzirom da su predlagači među kojima i apelant izjavili reviziju 30. juna 2010. godine Vrhovnom sudu protiv drugostepenog rješenja, pa je nesporno da je apelant navedeno rješenje Okružnog suda primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 27. oktobra 2010. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio rješenje Okružnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović