Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4786/10 (N. K. i A. K.)

Odluka donesena 21. 12. 2010.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4786/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

21. 12. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. decembra 2010. godine, u predmetu broj AP 4786/10, rješavajući apelaciju Naila Kovačevića i Amre Kovačević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Naila Kovačevića i Amre Kovačević podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118 0 P 000518 09 Rev od 12. augusta 2010. godine, presude Okružnog suda u Banja Luci broj Gž-1457/04 od 7. aprila 2009. godine i presude Osnovnog suda u Gradišci broj P-515/2002 od 10. juna 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Nail Kovačević i Amra Kovačević (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva, koje zastupa Zajednička advokatska kancelarija Mile Kovačevića i Marice Đukanović, advokati iz Gradiške, podnijeli su 4. novembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118 0 P 000518 09 Rev od 12. augusta 2010. godine, presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Gž-1457/04 od 7. aprila 2009. godine i presude Osnovnog suda u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-515/2002 od 10. juna 2004. godine.

2. Odlučujući o tužbenom zahtjevu apelanata protiv Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tužena), radi povrata vozila ili isplate, vsp. 12.013,00 KM, Osnovni sud je donio presudu broj P-

515/2002 od 10. juna 2004. godine, kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev prvoapelanta, kojim je tražio da se tužena obaveže, da mu vrati motorno vozilo marke «Poli», tip Zastava 101 ili da mu isplati iznos od 7.182,00 KM i to sa zakonskom zateznom kamatom počev od oduzimanja vozila do isplate (stav I izreke). Takođe, obavezana je tužena, da drugoapelantici, vrati putničko vozilo marke «Fiat», tip Uno-D (stav II izreke). Nadalje, odbijen je, kao neosnovan, alternativno postavljeni tužbeni zahtjev drugoapelantice, za isplatu iznosa od 4.831,00 KM, na ime novčane protuvrijednosti predmetnog vozila sa zakonskom zateznom kamatom, počev od oduzimanja vozila, pa do isplate (stav III izreke). Najzad, obavezana je tužena, da drugoapelantici, naknadi troškove parničnog postupka, u iznosud od 1.356,25 KM, a zahtjevi prvoapelanta i drugoapelantice za naknadu troškova, u preostalom dijelu su odbijeni kao neosnovani (stav IV izreke).

3. Presudom Okružnog suda broj Gž-1457/04 od 7. aprila 2009. godine, odbijene su kao neosnovane žalbe apelanata i tužene, te potvrđena presuda Osnovnog suda u Gradišci broj P-515/2002 od 10. juna 2004. godine.

4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 118 0 P 000518 09 Rev od 12. augusta 2010. godine revizija koju su apelanti izjavili protiv presude Okružnog suda broj Gž-1457/04 od 7. aprila 2009. godine je odbačena kao nedopuštena. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbe člana 362. stav 1. tačka 2. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP), kojima je propisano da su apelanti u konkretnoj pravnoj stvari formalni suparničari, pa se u takvim procesnim okolnostima dopustivost revizije cijeni s obzirom na pojedinačnu vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude svakog od suparničara, a ne po njihovom zbiru. Takođe, Vrhovni sud se pozvao na odredbe člana 237. stav 2. ZPP, u kojima stoji da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Vrhovni sud je naveo da u konkretnom slučaju revizija nije dopuštena, u smislu navedenih zakonskih odredbi, jer je vrijednost pobijane pravosnažne presude ispod 10.000,00 KM. Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te da nema mjesta za primjenu člana 237. stav 3. ZPP.

5. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Apelanti su protiv presude Okružnog suda broj Gž-1457/04 od 7. aprila 2009. godine izjavili reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 118 0 P 000518 09 Rev od 12. augusta 2010. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda.

9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantima dostavljena osporena presuda Okružnog suda, budući da je rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 12. augusta 2010. godine, pa se podrazumijeva da su osporenu presudu Okružnog suda morali primiti prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 4. novembra 2010. godine proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu Okružnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4786/10 (N. K. i A. K.) | Sudska praksa | Aktio