Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4812/10 (S.P, E.H, A.K. i E.K. iz Mostara)

Odluka donesena 21. 12. 2010.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4812/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

21. 12. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. decembra 2010. godine, u predmetu broj AP 4812/10 rješavajući apelaciju S.P. i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S.P, E.H, A.K. i E.K. podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 012370 09 Gž od 2. septembra 2010. godine i presude Općinskog suda u Mostaru broj 07 58 P 012370 06 P od 22. oktobra 2009. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. S.P, E.H, A.K. i E.K. iz Mostara (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Sadudin Zaklan advokat iz Mostara podnijeli su 8. novembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 P 012370 09 Gž od 2. septembra 2010. godine i presude Općinskog suda (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 07 58 P 012370 06 P od 22. oktobra 2009. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj 07 58 P 012370 06 P od 22. oktobra 2009. godine obavezan je Hercegovačko-neretvanski kanton (u daljnjem tekstu: tuženi) da apelantima na ime neisplaćene i manje isplaćene naknade za korištenje godišnjeg odmora-regresa, naknade po osnovu ishrane, na ime kamata, na ime uvećanja plaće za rad u dane praznika, na ime uvećanja plaća po osnovu rada noću i po osnovu prekovremenog rada, te na ime manje isplaćene naknade za troškove prevoza, isplati iznose, za periode i sa zakonskim zateznim kamatama sve pobliže preciziranim u izreci presude. Apelant E.K. je u pogledu isplate manje isplaćene naknade troškova prevoza, odbijen sa tužbenim zahtjevom iznad dosuđenog. Tuženi je dužan apelantima putem nadležnog Federalnog zavoda PIO/MIO (u daljnjem tekstu: Zavod) uplatiti doprinose iz plaće i na plaću za penzijsko i invalidsko osiguranje za periode i u iznosima pobliže preciziranim u izreci presude, kao i da Zavodu dostavi podatke potrebne za ostvarivanje prava iz PIO osiguranja, naročito obrazac M-4. Apelanti su odbijeni sa tužbenim zahtjevom za isplatu naknade na ime povećanja plaća po osnovu rada subotom i nedjeljom. Tuženi je obavezan apelantima naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu pd 5.999,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom.

3. Presudom Kantonalnog suda broj 58 0 P 012370 09 Gž od 2. septembra 2010. godine u cijelosti je odbijena kao neosnovana žalba apelanata. Istom presudom žalba tuženog je djelimično uvažena, prvostepena presuda je djelimično preinačena na način da je tuženi obavezan da apelantima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.863,00 KM umjesto dosuđenih 5.999,00 KM. U ostalom dijelu žalba tuženog je odbijena i prvostepena presuda je potvrđena.

4. Ustavni sud zapaža da su apelanti 8. oktobra 2010. godine izjavili reviziju protiv presude Kantonalnog suda broj 58 0 P 012370 09 Gž od 2. septembra 2010. godine, a da pri tome nisu u skladu sa članom 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda obavijestili Ustavni sud da je postupak po izjavljenoj reviziji okončan.

5. Apelanti smatraju da im je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu utvrđeno članom II/3.k). Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;

7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

8. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, pa slijedi da je apelacija preuranjena.

9. Član 237. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH», br. 53/03, 73/05 i 19/06) glasi: «Član 237.

1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude.

2) Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.

3) Izuzetno Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»

10. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelanti imaju mogućnost da ponovo podnesu apelaciju u kojoj su, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužni na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4812/10 (S.P, E.H, A.K. i E.K. iz Mostara) | Sudska praksa | Aktio