Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4857/10 (D.H.)

Odluka donesena 21. 12. 2010.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4857/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

21. 12. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. decembra 2010. godine, u predmetu broj AP 4857/10, rješavajući apelaciju D.H. , na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija D.H. podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj X-KR-09/786-1 od 8. septembra 2010. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. D.H. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sarajeva, koga zastupa Dino Hodžić, advokat iz Sarajeva, podnio je 11. novembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj X-

KR-09/786-1 od 8. septembra 2010. godine.

2. Optužnicom Tužilaštva Bosne i Hercegovine broj KT-RZ-15/10 od 12. marta 2010. godine, apelant se tereti za izvršenje krivičnog djela ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz 173. stav 1. tač. a) i c) Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ BiH) i krivičnog djela ratni zločin protiv zarobljenika iz člana 175. stav 1. tačka a) KZ BiH u vezi sa članom 180. stav 1. i članom 29. i članom 53. stav 1. istog zakona.

3. Apelant se nalazi u pritvoru po osnovu rješenja Suda BiH broj X-KR-09/786-2 od 26. marta 2010. godine. Tokom vođenja predmetnog krivičnog postupka protiv apelanta (i ostalih lica) se u više navrata ukazala potreba za vještačenjem njegovog zdravstvenog stanja. Prema posljednjem nalazu i mišljenju vještaka iz oblasti neuropsihijatrije od 17. avgusta 2010. godine, navedeno je da je apelantovo ponašanje simulativnog karaktera, te da je mogućnost apelanta da prati sudski postupak ograničena, iz kojeg razloga je potrebno praviti češće pauze tokom glavnog pretresa.

4. Rješenjem Suda BiH broj X-KR-09/786-1 od 8. septembra 2010. godine određeno je da će se glavni pretres u predmetnom krivičnom postupku održati bez prisustva apelanta u slučaju da isti neopravdano odbije da pristupi zakazanom ročištu na koje je blagovremeno i uredno pozvan i o kojem je upoznat. U stavu II rješenja je navedeno da ova odluka neće utjecati na apelantovo pravo da u toku glavnog pretresa, u bilo kojem trenutku, pristupi istom. Stavom III rješenja je određeno da će nastavcima glavnog pretresa, koja se održavaju bez prisustva apelanta, prisustvovati njegovi branioci. Stavom IV rješenje je određeno da će sud tokom cijelog postupka preispitivati ovu odluku i cijeniti njenu daljnju opravdanost.

5. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom Suda BiH broj X-KR-09/786-1 od 8. septembra 2010. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant se pozvao i na odredbu člana 14. stav 3. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, koja također garantuje pravo na pravično suđenje svakome ko je optužen za krivično djelo.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;

7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen. To pretpostavlja da apelant, shodno principu iscrpljivanja pravnih lijekova, dođe do tzv. konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepene odluke.

8. Ustavni sud podsjeća da se na pitanje imaju li apelanti, odnosno da li će imati, pravičan postupak pred sudom, u pravilu, ne može dati odgovor dok je postupak u toku. Shodno praksi Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, pitanje poštivanja principa pravičnog postupka treba sagledati na osnovu postupka u cjelini. Imajući u vidu složenost i višestepenost krivičnog postupka, eventualni propusti i nedostaci, koji se pojave u jednoj fazi postupka, mogu biti ispravljeni u nekoj od narednih faza tog postupka. Dakle, generalno gledajući, nije moguće utvrditi da li je krivični postupak bio pravičan dok se postupak pravosnažno ne okonča (vidi Evropski sud za ljudska prava, Barbera, Meeseque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146., stav 68. i Ustavni sud, odluka broj U-63/01 od 26. juna 2003. godine, tačka 18., objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 38/03).

9. U apelantovom slučaju, rješenje Suda BiH broj X-KR-09/786-1 od 8. septembra 2010. godine, koje se pobija apelacijom, nije odluka koja predstavlja rezultat cjelokupnog krivičnog postupka protiv apelanta, u smislu utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega, jer je osporenim rješenjem određeno održavanje glavog pretresa i riješeno jedno proceduralno pitanje. Dakle, postupak utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta je u toku pred Sudom BiH, pa slijedi da je u odnosu na apelantove navode, koji se tiču povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) ustava Bosne i Hrecgovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i člana 14. stav 3. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, predmetna apelacija preuranjena.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4857/10 (D.H.) | Sudska praksa | Aktio