Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4887/10 (D.J.)
Odluka donesena 21. 12. 2010.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4887/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
21. 12. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. decembra 2010. godine, u predmetu broj AP 4887/10, rješavajući apelaciju D.J, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija D.J. podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 048246 10 Rev od 14. septembra 2010. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 048246 09 Gž od 29. oktobra 2009.
godine i presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 048246 06 P od 19. decembra 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. D.J. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Žepča, kojeg zastupa Dževad Hrnjić, advokat iz Žepča, podnio je 10. novembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 65 0 P 048246 10 Rev od 14. septembra 2010. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 65 0 P 048246 09 Gž od 29. oktobra 2009. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 65 0 P 048246 06 P od 19. decembra 2008. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj 65 0 P 048246 06 P od 19. decembra 2008. godine obavezana je Federacija Bosne i Hercegovine-Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tužena) da apelantu isplati na ime neisplaćene plaće za januar 2001. godine iznos od 624,00 KM, na ime neisplaćene plaće za februar 2001. godine iznos od 624,00 KM, neisplaćeni regres za 2000. godinu u iznosu od 408,44 KM, neisplaćeni regres za 2001. godinu u iznosu od 326,00 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom počev sa 7. febrauara 2006. godine kao danom podnošenja tužbe pa do isplate, uz naknadu troškova postupka u iznosu od 1.404,00 KM.
3. Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 P 048246 09 Gž od 29. oktobra 2009. godine uvažena je žalba tužene, pa je prvostepena presuda prinačena tako da je apelant odbijen sa tužbenim zahtjevom za isplatu neisplaćenih plaća za mjesec januar i februar 2001. godine u iznosu od po 624,00 KM, neisplaćenog regresa za 2000. godinu u iznosu od 408,44 KM, neisplaćenog regresa za 2001. godinu u iznosu od 326,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počev sa 7. febrara 2006. godine pa do isplate, uz naknadu troškova postupka u iznosu od 1.404,00 KM.
4. Vrhovni sud je 14. septembra 2010. godine donio rješenje broj broj 65 0 P 048246 10 Rev kojim je odbačena kao nedopuštena revizija izjavljena protiv presude Kantonalnog suda broj 65 0 P 048246 09 Gž od 29. oktobra 2009. godine. Rješenjem je apelant odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova revizionog postupka. Vrhovni sud se u svom rješenju pozvao na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 53/03, 73/05 i 19/06), prema kojoj revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. U svom obrazloženju Vrhovni sud je naveo da je vrijednost drugostepene presude koja se pobija revizijom je iznos od 1.982,44 KM, što ukazuje da imovinski cenzus kao kriterij uslova dozvoljenosti revizije iz člana 237. stav 2. ZPP nije ostvaren. Na kraju, Vrhovni sud je ocijenio da u konkretnom slučaju nisu ispunjene ni zakonske pretostavke iz člana 237. stav 3. Zakona o praničnom postupku.
5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine.
8. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda broj broj 65 0 P 048246 09 Gž od 29. oktobra 2009. godine izjavio revizuju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 65 0 P 048246 10 Rev od 14. septembra 2010. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. S toga proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda.
9. S obzirom na to da je, prema dokazima u spisu apelantu 11. novembra 2009. godine uručena presuda Kantonalnog suda broj 65 0 P 048246 09 Gž od 29. oktobra 2009. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 10. novembra 2010. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka od 60 dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović