Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5101/10 (M. T.)

Odluka donesena 21. 12. 2010.

  • Ponavljanje postupka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5101/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

21. 12. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. decembra 2010. godine, u predmetu broj AP 5101/10, rješavajući apelaciju AP Muhameda Toske, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Muhameda Toske podnesena protiv presude Okružnog suda u Doboju broj 13 0 U 000674 10 U od 26. avgusta 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Muhamed Toska (u daljnjem tekstu: apelant), iz Woodleaf Charlotte, Sjedinjene Američke Države, koga zastupa Cvijo Aničić, advokat iz Dervente, podnio je 12. novembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 13 0 U 000674 10 U od 26. avgusta 2010. godine.

2. Zaključkom Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske-Odsjek Derventa (u daljnjem tekstu: Odsjek) broj 05-050-14-115/02 od 25. novembra 2003. godine odbačen je kao nedopušten apelantov zahtjev za povrat u posjed stana u ulici Srpske vojske broj SP-106 u Derventi, iz razloga što je podnesen od strane neovlaštenog lica.

3. Zaključkom Odsjeka broj 05-050-14-115/02 od 14. decembra 2004. godine, koji je potvrđen rješenjem Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Banja Luka (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 18.05/2-P6621/09 od 22. decembra 2009. godine, odbačen je kao nedopušten apelantov zahtjev za ponavljanje postupka okončanog zaključkom Odsjeka od 25. novembra 2003. godine. U obrazloženju je navedeno da je Zakonom o opštem upravnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 13/02) izričito određeno da je ponavljanje postupka dopušteno samo protiv rješenja kojim je meritorno odlučeno o datoj pravnoj stvari, a da se predmeni postupak okončan zaključkom ne može ponavljati.

4. Presudom Okružnog suda broj 13 0 U 000674 10 U od 26. avgusta 2010. godine odbijena je kao neosnovana apelantova tužba podnesena protiv drugostepenog rješenja Ministarstva od 22. decembra 2009. godine. U obrazloženju je navedeno da je prvostepeni organ pravilno postupio kada je zaključkom od 14. decembra 2004. godine odbacio kao nedopušten apelantov zahtjev za ponavljanje postupka iz razloga što, shodno odredbi člana 234. Zakona o opštem upravnom postupku, nije dozvoljeno ponavljanje postupka okončanog zaključkom, već samo onog okončanog rješenjem. U tom smislu, Kantonalni sud je istakao da je i pravilno postupio tuženi organ kada je rješenjem od 22. decembra 2009. godine odbio kao neosnovanu apelantovu žalbu podnesenu protiv prvostepenog zaključka. Imajući u vidu naprijed navedeno, Okružni sud je odlučio kao u dispozitivu presude.

5. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom Okružnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. U konkretnom slučaju, apelant osporava presudu Okružnog suda broj 13 0 U 000674 10 U od 26. avgusta 2010. godine kojom je odbijen kao neosnovan njegov tužbeni zahtjev podnesen protiv rješenja Ministarstva broj 18.05/2-P6621/09 od 22. decembra 2009. godine. Predmetnim drugostepenim rješenjem Ministarstva je odbijena kao neosnovana apelantova žalba podnesena protiv prvostepenog zaključka Odsjeka broj 05-050-14-115/02 od 14. decembra 2004. godine, kojim je odbačen kao nedopušten apelantov prijedlog za ponavljanje posupka okončanog zaključkom istog organa od 25. novembra 2003. godine u pravnoj stvari povrata u posjed predmetnog stana.

8. Ustavni sud podsjeća da iz prakse organa Evropske komisije za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropska komisija) slijedi da molba za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka ne predstavlja djelotvoran pravni lijek sve dok nema uspjeha i dok negov rezultat ne bude ponovno otvaranje postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije, G. protiv Savezne Republike Njemačke, aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (OI) broj 35).

9. U vezi s tim, Ustavni sud zaključuje da se zaštita ustavnih prava, prije svega, procesnih prava, kakva su ona iz člana 6. Evropske konvencije, ne može garantirati u postupcima u kojima se ne rješavaju djelotvorno pitanja iz materijalno-pravnog domena pojedinih ustavnih prava. Također, u vezi sa navedenim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije u predmetu X protiv Austrije (vidi Odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1987. godine, Odluke i izvještaji (OI) broj 14, strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija je usvojila stav da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak ne «utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta». Ovaj postupak odlučuje samo o tome da li će biti odobren ponovni postupak ili ne. Ustavni sud bi donio drugačiji stav da su eventualno Odsjek, Ministarstvo ili Okružni sud prihvatili apelantov prijedlog za obnovu postupka. U tom slučaju apelant bi imao pravo na ponovno odlučivanje o svom prijedlogu uz garantiranje svih standarda člana 6. Evropske konvencije. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u odnosu na povredu člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Imajući u vidu da se u predmetnom postupku odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, Ustavni sud zaključuje da se u predmetnom postupku, okončanom osporenom odlukom Okružnog suda, nije odlučivalo ni o apelantovim imovinskim pravima iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te da su njegovi navodi i u tom dijelu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5101/10 (M. T.) | Sudska praksa | Aktio