Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5142/10 (M. G.)
Odluka donesena 21. 12. 2010.
- Nenadležnost za odlučivanje
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5142/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
21. 12. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. decembra 2010. godine, u predmetu broj AP 5142/10, rješavajući apelaciju Mile Glušice, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 1. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mile Glušice podnesena protiv obavješetenja po pretstavci Federalnog ministarstva pravde, broj 05-05-7-1048/10 od 15. septembra 2010. godine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. Mile Glušica (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Dragoslav Mičić iz Beške, Republika Srbija, dostavio je 15. oktobra 2010. godine podnesak Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) koji je registrovan pod brojem SU 55/10. Ustavni sud je 18. oktobra 2010. godine dostavio apelantu obrazac apelacije koji je apelant popunio i dostavio Ustavnom sudu 16. novembra 2010. godine. Ustavni sud je apelaciju zaveo pod brojem AP 5142/10. Apelant je podnio apelaciju protiv obavijesti po pretstavci Federalnog ministarstva pravde (u daljnjme tekstu: Ministarstvo), broj 05-05-7-1048/10 od 15. septembra 2010. godine.
2. Iz dokumentacije priložene uz apelaciju proizilazi da je apelant 25. februara 2005. godine pred Fodnom za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Fond PIO RS) pokrenuo postupak za priznavanje prava na starosnu penziju.
3. Fond PIO RS je 13. novembra 2007. godine apelantov zahtjev proslijedio Federalnom zavodu penzijskog i invalidskog osiguranja Kantonalnoj administrativnoj službi Bihać (u daljnjem tekstu: Zavod PIO FBiH) kao nadležnom organu da odluči o apelantovom pravu iz penzijskog i invalidskog osiguranja.
4. Podneskom Zavoda PIO FBiH, broj MB: 1035267867 od 20. juna 2008. godine apelant je obavješten da navedeni organ nije nadležan da prvi odluči o apelantovom pravu, u skladu sa Sporazumom između Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine, obzirom na apelantovo posljednje osiguranje ostvareno učešćem u Vojsci Srpske Krajine. Dakle, apelant prvo treba da reguliše poseban staž u Republici Srpskoj tako što će Fond PIO RS odlučiti o apelantovom pravu na starosnu penziju, a tek nakon toga bi Zavod PIO FBiH mogao odlučiti za staž osiguranja ostvaren u periodu od 1. maja 1992. godine do 4. juna 1992. godine. Na kraju podneska apelant je informisan da će apelantov predmet biti proslijeđen nadležnom Fondu PIO RS.
5. Apelant je 12. marta 2009. godine Fondu penzijskog i invalidskog osiguranja Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Fond PIO RS) ponovo uputio zahtjev za priznavanja prava na starosnu penziju.
6. Podneskom Fond PIO RS, broj 1035267867 od 18. marta 2009. godine apelant je informisan da je njegov spis još 13. novembra 2007. godine proslijeđen Zavodu PIO FBiH da odluči o pravima apelanta iz penzijskog i invalidskog osiguranja.
7. Apelant je 20. jula 2010. godine Ministarstvu pravde Bosne i Hercegovine uputio pretstavku na rad Zavoda PIO FBiH.
8. Obvještenjem po pretstavci Federalnog ministarstva pravde (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 05-05-7-1048/10 od 15. septembra 2010. godine apelant je informisan da ne postoje razlozi za daljnji inspekcijski nadzor u predmetnom slučaju, obzirom da je Zavod PIO FBiH obavijestio ovo Minsitarstvo da se postupak po apelantovom zahtjevu ne vodi kod ovog organa jer je apelantov predmet proslijeđen nadležnom Fondu PIO RS.
9. Apelant se žali da je obavještenjem po pretstavci Ministarstva povrijeđeno njegovo pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropke konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tesktu: Evropska konvencija), pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Na kraju apelant je istakao da su osporenim aktom Ministarstva povrijeđena njegova prava zaštićena Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima ne precizirajući posebno niti jednu odredbu.
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
1. Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;
11. Ustavni sud podsjeća na svoju nadležnost iz člana VI.3 (b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini».
U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da nije nadležan da odlučuje o apelaciji podnesnoj protiv obavještenja po pretstavci Ministarstva od 15. septembra 2010. godine, jer navedeni akt nema svojstvo presude, bar ne u onoj mjeri da ga je donio «bilo koji sud u Bosni i Hercegovini», odnosno nema svojstvo odluke u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović