Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5173/10 (E. G., B. H., M. J., E. Č., Š. O.)
Odluka donesena 21. 12. 2010.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5173/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
21. 12. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. decembra 2010. godine, u predmetu broj AP 5173/10, rješavajući apelaciju Edvina Galijaševića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Edvina Galijaševića, Bajazita Husića, Mustafe Jelovca, Ermina Čajdina, Šerifa Orahovca, Asima Brajevića, Antonija Čule, Mirjane Puljić-Vlahić, Jelenka Marića, Ognjena Vukovića, Senada Tašića, Ahmeda Hodžića i Safeta Puce podnesene protiv presuda Kantonalnog suda broj 58 0 Rs 010400 10 Rsz od 3. septembra 2010. godine, broj 58 0 Rs 012516 10 Rsž od 16. septembra 2010. godine i broj 58 0 Rs 009149 10 Rsž od 16. septembra 2010. godine i presuda Općinskog suda u Mostaru, broj 07 58 Rs 010400 06 Rs od 19. marta 3020. godine, broj 07 58 Rs 012516 06 Rs od 31. maja 2010. godine i broj 07 58 P 009149 06 P od 11. februara 2010. godine, zato što su preuranjene.
OBRAZLOŽENJE
1. Edvin Galijašević, Bajazit Husić, Mustafa Jelovac, Ermin Čajdin, Šerif Orahovac, Asim Brajević, Antoni Čule, Mirjana Puljić-Vlahić, Jelenko Marić, Ognjen Vuković, Senad Tašić, Ahmed Hodžić i Safet Puce(u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Sadudin Zaklan, advokat iz Mostara, podnijeli su 19. novembra 2010. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 58 0 Rs 010400 10 Rsz od 3. septembra 2010. godine, broj58 0 Rs 012516 10 Rsž od 16. septembra 2010. godine i broj 58 0 Rs 009149 10 Rsž od 16. septembra 2010. godine i presuda Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 07 58 Rs 010400 06 Rs od 19. marta 2010. godine, broj 07 58 Rs 012516 06 Rs od 31. maja 2010. godine i broj 07 58 P 009149 06 P od 11. februara 2010. godine suda.
2. Obzirom da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti, koje se odnose na isti činjenični i pravni osnov, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta br. AP 5173/10, AP 5174/10, AP 5175/10, u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 5173/10.
3. Osporenim presudama Općinskog suda navedenim u izreci ove odluke Hercegovačko-neretvanski kanton (u daljnjem tekstu: tuženi) je obavezan da apelantima na ime različitih naknada po osnovu radnog odnosa isplati iznose pobliže precizirane u izrekama osporenih odluka kao i da im naknadi troškove postupka.
4. Osporenim presudama Kantonalnog suda navedenim u izreci ove odluke djelimično su uvažene žalbe tužene odnosno apelanta tako da su prvostepene presude preinačene na način pobliže preciziran u izrekama drugostepenih presuda.
5. Protiv osporenih presuda Kantonalnog suda navedenih u izreci ove odluke apelanti su izjavili revizije Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud). Apelanti nisu, u skladu sa članom 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, obavijestili Ustavni sud da je postupak pred Vrhovnim sudom okončan.
6. Apelanti ističu da je osporenim odlukama povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;
8. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
9. U konkretnom slučaju postupci o predmetu apelacije su u toku pred Vrhovnim sudom, pa slijedi da je apelacija preuranjena.
10. Član 237. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP) glasi: «Član 237.
1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude.
2) Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.
3) Izuzetno Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»
11. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. ZPP, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelanti imaju mogućnost da ponovo podnesu apelaciju u kojoj su, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužni na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda..
12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović