Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5188/10 (Š. R., M. S., M. M., F. J., S. T.)
Odluka donesena 21. 12. 2010.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5188/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
21. 12. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. decembra 2010. godine, u predmetu broj AP 5188/10 , rješavajući apelaciju Šaćira Rahmana i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Šaćira Rahmana, Mustafe Smajlovića, Mehe Musića, Fahrije Jukanovića, Slavojke Tejić i Hasibe Husejnović podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli, broj 32 0 P 012493 10 Gž od 30. avgusta 2010. godine i rješenja Općinskog suda u Tuzli, broj 32 0 P 012493 08 P od 31. maja 2010. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Šaćir Rahman, Mustafa Smajlović, Meho Musić, Fahrija Jukanović, Slavojka Tejić i Hasiba Husejnović (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Muhamed Lišić, advokat iz Brčkog, podnijeli su 20. novembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 32 0 P 012493 10 Gž od 30. avgusta 2010. godine i rješenja Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 32 0 P 012493 08 P od 31. maja 2010. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda, broj 32 0 P 012493 08 P od 31. maja 2010. godine koje u cjelosti potvrđeno osporenim rješenjem Kantonalnog suda, broj 32 0 P 012493 10 Gž od 30. avgusta 2010. godine odbačena je tužba apelanata kojom su tražili da sud utvrdi da rješenje Kantonalnog suda, broj U/I: 5717/00 od 8. maja 2001. godine nije dostavljeno Zemljoradničkoj zadruzi «Ratar» s.p.o. Brka – Brčko (u daljnjem tekstu: Zadruga) te da se citirano rješenje sa svim proizvedenim učincima stavi van snage. Stavom 2. dispozitiva rješenja odlučeno je da svaka stranka snosi svoj dio troškova postupka. U obrazloženju rješenja je navedeno da su odredbom člana 54. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH», broj 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP) određeni uslovi pod kojima se može podnijeti tužba za utvrđenje. Stavom 1. citiranog člana propisano da se tužbom za utvrđenje može tražiti utvrđenje postojanja odnosno nepostojanja kakvog prava ili pravnog odnosa, ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave, ali, isto tako da nije dopušteno utvrđivati postojanje neke činjenice. Budući da su apelanti postavljenim tužbenim zahtjevom tražili utvrđivanje činjenice da im nije dostavljeno rješenje Kantonalnog suda, to za Općinski sud nije bilo dilema da u predmetnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe člana 54. stav 1. ZPP-a pa je primjenom odredbe člana 67. ZPP-a odlučeno kao u izreci rješenja.
3. Apelanti se žali da je osporenim rješenjem povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kao i pravo na zabranu zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
5. U konkretnom slučaju apelanti osporavaju rješenja Općinskog i Kantonalnog suda, kojim je odbačena njihova tužba kao nedopuštena. Ustavni sud zapaža da apelanti osporavaju procesne odluke u kojima nije raspravljana suština njihovog tužbenog zahtjeva već procesno pitanje o tome da li tužbeni zahtjev ispunjave uvjete propisane odredom člana 54. stav 1. ZPP-a.
6. Dakle, Ustavni sud zapaža da se u predmetnom postupku nisu utvrđivale bilo kakve činjenice koje bi se ticale suštine tužbenog zahtjeva apelanata, niti je sud odlučivao o njihovim građanskim pravima i obavezama. S toga Ustavni sud smatra da predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizilazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Apelanti se žale da je osporenom odlukom povrijeđeno i njihovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud zapaža da se u postupku koji apelanti osporavaju nije raspravljalo ni o njihovoj imovini, pa je apelacija i u odnosu na navode o povredi prava na imovinu, također, ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. U vezi sa navodima apelanata da je osporenom odlukom povrijeđeno njihovo pravo na zabranu poništavanja ili ograničavanja prava iz člana 17. Evropske konvencije, treba istaći da je karakter navedenog člana akcesoran, odnosno da se na član 17. Evropske konvencije može pozivati samo u vezi sa kršenjem jednog ili više materijalnih prava zaštićenih Evropskom konvencijom. Kako je u toku postupka utvrđeno da je apelacija u vezi sa povredom prava na pravično suđenje i prava na imovinu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud konstatuje da je apelacija i u vezi zabranom poništavanja ili ograničavanja prava iz člana 17. Evropske konvencije, obzirom na akcesoran karakter citiranog člana, ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović