Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5197/10 (O. B.)

Odluka donesena 21. 12. 2010.

  • Izvršni postupak
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5197/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

21. 12. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. decembra 2010. godine, u predmetu broj AP 5197/10, rješavajući apelaciju Osmana Bišanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Osmana Bišanovića podnesena protiv zaključka Osnovnog suda u Bijeljini broj 080-0-I-07-

003 451 od 16. septembra 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Osman Bišanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine, kojeg zastupa Stojan Vasić, advokat iz Bijeljine, podnio je 18. novembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv zaključka Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 080-0-I-07-003 451 od 16. septembra 2010. godine.

2. A.B. (u daljnjem tekstu: tražiteljica izvršenja) podnijela je 23. oktobra 2007. godine Osnovnom sudu prijedlog za dozvolu izvršenja protiv apelanta na osnovu presude Osnovnog suda broj 080-0-P-06-000 561 od 11. maja 2007. godine, kojom je utvrđena obaveza apelanta da pristane da se sve stvari pobliže navedene u izreci presude, koje su tražiteljica izvršenja i apelant stekli u braku, podijele fizički, a u nemogućnosti fizičke diobe da se navedene stvari podijele civilnom diobom, u roku od 30 dana po pravosnažnosti presude.

3. Osnovni sud je rješenjem o izvršenju broj 080-0-U-07-063 451 od 14. novembra 2007. godine, dozvolio predloženo izvršenje.

4. Zaključkom Osnovnog suda broj 080-0-I-07-003 451 od 16. septembra 2010. godine određena je izvršna radnja predaje u posjed nepokretnosti tražiteljici izvršenja i to nepokretnosti koje se nalaze u ulici Miloša Obilića broj 164 u Bijeljini, te uvođenja u posjed tražiteljice izvršenja u porodičnu kuću i to samo u prizemni dio u kojem su se nalazili podstanari, a apelant bi ostao da stanuje na spratu. Takođe je navedeno da će se tražiteljica izvršenja uvesti u posjed i ulaza u prizemlje, odnosno u posjed prilaznog puta i zemljišta za redovnu upotrebu prizemnog dijela kuće, te da se provođenjem ovog zaključka izvršni postupak diobe ne smatra završenim, jer se isti nastavlja u cilju konačne diobe.

5. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. S obzirom da je apelant eksplicitno osporio zaključak Osnovnog suda broj 080-0-I-07-003 451 od 16. septembra 2010. godine, koji je donesen u izvršnom postupku, Ustavni sud će dopustivost predmetne apelacije ispitati u odnosu na navedeni zaključak. S obzirom da je predmetni zaključak donesen u izvršnom postupku, Ustavni sud prvenstveno treba odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta, u smislu člana 6.Evropske konvencije.

8. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj U-

21/02 od 26. marta 2004. godine (vidi „Službeni glasnik BiH“, broj 18/04 tačka 40.) podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).

9. U konkretnom slučaju građanska prava i obaveze apelanta utvrđene su pravosnažnom i izvršnom presudom Osnovnog suda broj 080-0-P-06-000 561 od 11. maja 2007. godine, a kojom je utvrđena obaveza apelanta da pristane da se sve stvari pobliže navedene u izreci presude, podijele fizički, a u nemogućnosti fizičke diobe da se navedene stvari podijele civilnom diobom, u roku od 30 dana po pravosnažnosti presude. Prema tome, Ustavni sud konstatuje da u predmetnom izvršnom postupku, u kojem je donesen osporeni zaključak, nisu utvrđivana «nova građanska prava i obaveze apelanta».

10. Ustavni sud zaključuje da u okolnostima kada osporenim zaključkom nisu utvrđena nova ni posebna građanska prava, odnosno obaveze apelanta, postupak koji je rezultirao tim zaključkom ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

11. Apelant navodi da je osporenim zaključkom Osnovnog suda povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na svoju praksu u predmetu, broj AP-206/02 od 23. jula 2004. godine gdje je konstatovao da se predmetni izvršni postupak nije ticao utvrđivanja apelantovih građanskih prava i obaveza, pa su apelantovi navodi u pogledu kršenja prava na imovinu odbačeni kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Ustavni sud smatra da se praksa iz predmeta, broj AP-206/02 od 23. jula 2004. godine, može primjeniti i u konkretnom slučaju, obzirom da je prethodno utvrđeno da se predmetni izvršni postupak nije ticao utvrđivanja građanskih prava i obaveza apelanta. Sporne stvari za koje je apelant obavezan pristati da se podijele fizički, odnosno civilnom diobom, te da ½ pripadne tražiteljici izvršenja, jesu imovina koja je kao građansko pravo zaštićena članom 6. Evropske konvencije. Međutim, o obavezi apelanta da pristane na diobu spornih stvari nije odlučivano u predmetnom izvršnom postupku, već u parničnom postupku koji je prethodio donošenju odluke u izvršnom postupku. Stoga se navodi apelanta u vezi povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5197/10 (O. B.) | Sudska praksa | Aktio