Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5201/10 (S. M.)

Odluka donesena 21. 12. 2010.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5201/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

21. 12. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. decembra 2010. godine, u predmetu broj AP-5201/10, rješavajući apelaciju Slobodana Milašinovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Slobodana Milašinovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 71 0 P 046767 10 Rev od 22. septembra 2010. godine, presude Okružnog suda u Banja Luci, broj 71 0 P 046767 10 Gž od 25. juna 2010. godine i presude Osnovnog suda u Banja Luci, broj 71 0 P 046767 04 P od 24. decembra 2009. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Slobodan Milašinović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, kojeg zastupa Branko Gudalo, advokat iz Banja Luke, podnio je 19. novembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 71 0 P 046767 10 Rev od 22. septembra 2010. godine, presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 71 0 P 046767 10 Gž od 25. juna 2010. godine i presude Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 71 0 P 046767 04 P od 24. decembra 2009. godine.

2. Presudom Osnovnog suda, broj 71 0 P 046767 04 P od 24. decembra 2009. godine, a koja je potvrđena presudom Okružnog suda, broj 71 0 P 046767 10 Gž od 25. juna 2010. godine, odbijen je u cjelosti tužbeni zahtjev apelanta, a kojim je tražio da mu Draško Gligorić (u daljnjem tekstu: tuženi) naknadi nematerijalnu štetu za pretrpljene duševne bolove izazvane klevetom u pismu upućenom OHR-Stalnoj sudskoj komisiji u Banja Luci, dana 11. septembra 2002. godine, te mu isplati iznos od 10,000,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama počev od dana presuđenja pa do konačne isplate, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka a sve u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Drugim stavom iste presude obavezan je apelant tuženom naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.670,00 KM u roku od 30 dana od dana presuđenja pa do isplate.

3. Apelant je izjavio reviziju na drugostepenu presudu, koju je Vrhovni sud rješenjem, broj 71 0 P 046767 10 Rev od 22. septembra 2010. godine, odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja je istaknuto da je odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dozvoljena ukoliko vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, a da, izuzetno, Vrhovni sud može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje o reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu člana 237. stav 3. ZPP. Kako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude iznosi 10,000,00 KM to prema mišljenju ovog suda nije ispunjen uslov iz odredbe člana 237. stav 2. Na kraju, ovaj sud je zaključio da revizija apelanta nije od značaja ni za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu odredbe člana 237. stav 3. ZPP.

4. Apelant se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na kažnjavanje samo na osnovu zakona iz člana 7. Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka pretstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje takse, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Apelant je protiv presude Okružnog suda, broj 71 0 P 046767 10 Gž od 25. juna 2010. godine izjavio reviziju, ali je ista, rješenjem Vrhovnog suda, broj 71 0 P 046767 10 Rev od 22. septembra 2010. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Nakon navedenog, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda, broj 71 0 P 046767 10 Gž od 25. juna 2010. godine.

8. S obzirom na to da je apelantu 9. jula 2010. godine uručena presuda Okružnog suda, broj 71 0 P 046767 10 Gž od 25. juna 2010. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 19. novembra 2010. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5201/10 (S. M.) | Sudska praksa | Aktio