Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5217/10 (Hercegovačko-neretvanski kanton)
Odluka donesena 21. 12. 2010.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5217/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
21. 12. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. decembra 2010. godine, u predmetu broj AP 5217/10 rješavajući apelaciju Hercegovačko-neretvanskog kantona, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hercegovačko-neretvanskog kantona podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 012411 10 Rsž od 11. novembra 2010. godine i presude Općinskog suda u Mostaru broj 07 58 Rs 012411 06 Rs od 10. juna 2010. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Hercegovačko-neretvanski kanton (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Kantonalno javno pravobranilaštvo Mostar, podnio je 22. novembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 58 0 Rs 012411 10 Rsž od 11. novembra 2010. godine i presude Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu. Općinski sud), broj 07 58 Rs 012411 06 Rs od 10. juna 2010. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj 07 58 Rs 012411 06 Rs od 10. juna 2010. godine, apelant je obavezan da Ahmetu Memiću, Hajrudinu Pozderu, Almiru Žuji i Ivici Paponji (u daljnjem tekstu: tužitelji) isplati, ovisno od tužitelja, naknadu na ime: toplog obroka, kamata, naknade za korištenje godišnjeg odmora-regresa, povećanja plaće za rad u dane praznika, povećanja plaće za noćni rad, povećanja plaće za prekovremeni rad, sve sa zakonskim zateznim kamatama, za periode i u iznosima pobliže preciziranim za svakog tužitelja posebno. Apelant je dužan tužiteljima A.M. i A.Ž. putem nadležnog Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje (u daljnjem tekstu: Zavod) uplatiti doprinose iz plaće i na plaću za penzijsko i invalidsko osiguranje za periode i u iznosima pobliže preciziranim u izreci presude, kao i da Zavodu dostavi podatke potrebne za ostvarivanje prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, naročito obrazac M-4. Tužitelji su odbijeni sa tužbenim zahtjevom za isplatu naknade na ime povećanja plaća po osnovu rada subotom i nedjeljom za periode i u iznosima pobliže preciziranim u izreci presude. Apelant je ujedno obavezan da tužiteljima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.864,09 KM sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate, a sve u roku od 15 dana.
3. Presudom Kantonalnog suda broj 58 0 Rs 012411 10 Rsž od 11. novembra 2010. godine odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv prvostepene presude. Istom presudom apelantova žalba u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka je uvažena, pa je prvostepena presuda preinačena u tom dijelu na način da je apelant na ime troškova parničnog postupka dužan isplatiti tužiteljima iznos od 3.853,59 KM umjesto ranije dosuđenog iznosa od 5.864,09 KM. U ostalom dijelu apelantova žalba je odbijena.
4. Ustavni sud zapaža da je apelant izjavio reviziju protiv presude Kantonalnog suda broj 58 0 Rs 012411 10 Rsž od 11. novembra 2010. godine, a da pri tome nije u skladu sa članom 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda obavijestio Ustavni sud da je postupak po izjavljenoj reviziji okončan.
5. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu utvrđeno članom II/3.k). Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;
7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
8. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, pa slijedi da je apelacija preuranjena.
9. Član 237. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH», br. 53/03, 73/05 i 19/06) glasi: «Član 237.
1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude.
2) Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.
3) Izuzetno Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»
10. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović