Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5229/10 (D.A.)

Odluka donesena 21. 12. 2010.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5229/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

21. 12. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. decembra 2010. godine, u predmetu broj AP-5229/10, rješavajući apelaciju D. A., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija D.A. podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-

Rev-10-000006 od 10. augusta 2010. godine i presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 009-0-Gž-08-000583 od 14. septembra 2009. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. D.A. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Novog Travnika, kojeg zastupa Muhamed Husika, advokat iz Kaknja, podnio je 23. novembra 2010. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Rev-10-000006 od 10. augusta 2010. godine i presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 009-0-Gž-08-

000583 od 14. septembra 2009. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj Pr-

2872/05 od 13. novembra 2007. godine, djelimično je usvojen tužbeni zahtjev apelanta, te je obavezana Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tužena), da apelantu na ime neisplaćene plaće za mjesec januar i februar 2001. godine, isplati iznose od po 713,00 KM, na ime naknade za korištenje godišnjeg odmora za 2000. godinu iznos od 408,44 KM, za 2001. godinu iznos od 420,00 KM i za 2002. godinu iznos od 400,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama počev od dana podnošenja tužbe, odnosno 20. oktobra 2005. godine, pa do isplate a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. U ostalom dijelu, koji se odnosi na potraživanje na ime zakonskih zateznih kamata na glavni dug do 20. oktobra 2005. godine, tužbeni zahtjev je odbijen.

3. Odlučujući o žalbi tužene, Kantonalni sud je presudom, broj 009-0-Gž-08-000583 od 14. septembra 2009. godine, žalbu uvažio na način da je preinačio prvostepenu presudu, broj Pr-

2872/05 od 13. novembra 2007. godine i tužbeni zahtjev apelanta odbio u cjelosti.

4. Odlučujući o reviziji apelanta na presudu Kantonalnog suda, broj 009-0-Gž-08-

000583 od 14. septembra 2009. godine, Vrhovni sud je rješenjem, broj 070-0-Rev-10-000006 od 10. augusta 2010. godine, reviziju apelanta odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da prema odredbi člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, te je konstatovao da u konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude iznosi 2.654,44 KM, pa je u skladu sa tim zaključio da nije ispunjen uslov za dopuštenost revizije iz citirane zakonske odredbe. Takođe, zaključio je da nisu ispunjene ni zakonske pretpostavke iz odredbe člana 237. stav 3. ZPP, te je shodno tome odlučio kao u dispozitivu rješenja u smislu člana 247. st 1. a u vezi sa članom 237. stav

2. ZPP-a.

5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka pretstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje takse, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Apelant je izjavio reviziju protiv presude Kantonalnog suda, broj 009-0-Gž-08-

000583 od 14. septembra 2009. godine, koja je rješenjem Vrhovnog suda, broj 070-0-Rev-10-000006 od 10. augusta 2010. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, te proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda, broj 009-0-Gž-08-000583 od 14. septembra 2009. godine.

9. S obzirom na to da je apelantu 29. septembra 2009. godine, uručena presuda Kantonalnog suda, broj 009-0-Gž-08-000583 od 14. septembra 2009. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 23. novembra 2010. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5229/10 (D.A.) | Sudska praksa | Aktio