Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5258/10 (A. T.)

Odluka donesena 21. 12. 2010.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5258/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

21. 12. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. decembra 2010. godine, u predmetu broj AP-5258/10, rješavajući apelaciju Ahmeta Tatarevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ahmeta Tatarevića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Rev-09-000470 od 25. augusta 2010. godine, presude Kantonalnog suda u Bihaću, broj 001-0-Gž-06-001364 od 5. decembra 2008. godine i presude Općinskog suda u Bihaću, broj Rs-

1098/05 od 27. jula 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Ahmet Tatarević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, podnio je 24. novembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-

Rev-09-000470 od 25. augusta 2010. godine, presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 001-0-Gž-06-001364 od 5. decembra 2008. godine i presude Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj Rs-1098/05 od 27. jula 2006. godine.

2. Presudom Općinskog suda, broj Rs-1098/05 od 27. jula 2006. godine, a koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj 001-0-Gž-06-001364 od 5. decembra 2008. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta, kao bivšeg sudije Općinskog suda u Sanskom Mostu, protiv Unsko-sanskog kantona (u daljnjem tekstu: drugotuženi), a kojim je tražio isplatu iznosa od 8.751,00 KM na ime otpremnine zbog odlaska u penziju sa zakonskom zateznom kamatom počev od 1. oktobra 2004. godine, pa do isplate, kao i troškove postupka, dok je u odnosu na Općinski sud u Sanskom Mostu, (u daljnjem tekstu: prvotuženi) tužbeni zahtjev odbačen.

3. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda, broj 001-0-Gž-06-001364 od 5. decembra 2008. godine, izjavio reviziju Vrhovnom sudu, koji je rješenjem, broj 070-0-Rev-09-

000470 od 25. augusta 2010. godine, reviziju odbacio kao nedozvoljenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da prema odredbi člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, te je konstatovao da vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude u konkretnom predmetu iznosi 8.751,00 KM, odnosno označena vrijednost spora 9.330,00 KM, pa je u skladu sa tim zaključio da nije ispunjen uslov za dopuštenost revizije iz citirane zakonske odredbe. Takođe, zaključio je da nisu ispunjene ni zakonske pretpostavke iz odredbe člana 237. stav 3. ZPP. Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je reviziju kao nedopuštenu odbacio primjenom člana 247. ZPP-a.

4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo da ne bude diskriminisan iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka pretstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje takse, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda, broj 001-0-Gž-06-001364 od 5. decembra 2008. godine izjavio reviziju, ali je ista, rješenjem Vrhovnog suda, broj 070-0-Rev-09-

000470 od 25. augusta 2010. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Nakon navedenog, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda, broj 001-0-Gž-06-001364 od 5. decembra 2008. godine.

8. S obzirom na to da je apelantu 22. decembra 2008. godine, uručena presuda Kantonalnog suda, broj 001-0-Gž-06-001364 od 5. decembra 2008. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 24. novembra 2010. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5258/10 (A. T.) | Sudska praksa | Aktio