Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5365/10 (Javno preduzeće Radio - televizija Republike Srpske)
Odluka donesena 21. 12. 2010.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5365/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
21. 12. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. decembra 2010. godine, u predmetu broj AP 5365/10, rješavajući apelaciju Javnog preduzeća Radio - televizije Republike Srpske, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Javnog preduzeća Radio
- televizije Republike Srpske podnesena protiv presude Osnovnog suda u Sokocu, broj 89 0 Ip 005677 09 Mals od 9. oktobra 2009. godine, presude Višeg privrednog suda u Banjaluci, broj 61 0 Ip 005677 10 Pž od 13. jula 2010. godine i rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 61 0 Mals 000960 10 Rev od 27. oktobra 2010. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Javno preduzeće Radio - televizija Republike Srpske (u daljnjem tekstu: apelant) sa sjedištem u Banjaluci, koga zastupa generalni direktor Dragan Davidović, podnio je 30. novembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 61 0 Mals 000960 10 Rev od 27. oktobra 2010. godine, presude Višeg privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud), broj 61 0 Ip 005677 10 Pž od 13. jula 2010. godine i presude Osnovnog suda u Sokocu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 89 0 Ip 005677 09 Mals od 9. oktobra 2009. godine.
2. Presudom Osnovnog suda, broj 89 0 Ip 005677 09 Mals od 9. oktobra 2009. godine koja je u cjelosti potvrđena presudom Višeg privrednog suda, broj 61 0 Ip 005677 10 Pž od 13. jula 2010. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da sud obaveže «Elektrodistribucija»-u a.d. Pale (u daljnjem tekstu: tužena) da apelantu na ime glavnog duga isplati iznos od 63,50 KM sa zakonskim zateznim kamatama počev od dana podnošenja tužbe pa do isplate kao i naknadu troškova postupka u iznosu od 158,50 KM.
3. Apelant je protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu koji je donio rješenje, broj 61 0 Mals 000960 10 Rev od 27. oktobra 2010. godine kojim je revizija odbačena kao nedozvoljena. U obrazloženju rješenja je istaknuto da je odredbom člana 237.stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07; u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, a u privrednim sporovima iznos od 20.000,00KM, a pri tome se kao vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude uzima u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva. Stavom 3. citiranog člana propisano je da se, izuzetno, revizija može dozvoliti u svim predmetima ako sud ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Budući da u konkretnom slučaju pobijani dio pravosnažne presude ne prelazi iznos od 20.000,00 KM, a da po ocjeni Vrhovnog suda nije ispunjen ni uvjet propisan odredbom člana 237. stav 3. odlučeno je kao u izreci rješenja.
4. Apelant se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka pretstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje takse, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Apelant je protiv presude Višeg privrednog suda, broj 61 0 Ip 005677 10 Pž od 13. jula 2010. godine izjavio reviziju, ali je ista, rješenjem Vrhovnog suda, broj 61 0 Mals 000960 10 Rev. od 27. oktobra 2010. godine godine odbačena kao nedozvoljena iz razloga navedenih u tačci 3. ove odluke. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Nakon navedenog, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Višeg privrednog suda, broj 61 0 Ip 005677 10 Pž od 13. jula 2010. godine.
8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena osporena presuda Višeg privrednog suda, budući da je rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 27. oktobra 2010.. godine, pa se podrazumijeva da je osporenu presudu Višeg privrednog suda apelant morao primiti prije tog datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 30. novembra 2010. godine proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Višeg privrednog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović