Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-706/10 (E. J.)

Odluka donesena 21. 12. 2010.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-706/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

21. 12. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. decembra 2010. godine, u predmetu broj AP 706/10, rješavajući apelaciju Esada Jahića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Esada Jahića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Goraždu, broj 45 0 P 011063 09 Gz od 22. januara 2010. godine i rješenja Općinskog suda u Goraždu, broj 45 0 P 011063 09 P od 26. novembra 2009. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Esad Jahić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ustikoline, kojeg zastupa Omer Borovac, advokat iz Goražda, podnio je 22. februara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Goraždu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 45 0 P 011063 09 Gz od 22. januara 2010. godine i rješenja Općinskog suda u Goraždu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 45 0 P 011063 09 P od 26. novembra 2009. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda, broj 45 0 P 011063 09 P od 26. novembra 2009. godine koje je u cjelosti potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj 45 0 P 011063 09 Gz od 22. januara 2010. godine odbačena je kao neblagovremena tužba apelanta podnesena radi poništenja odluke, a protiv Ministarstva unutrašnjih poslova Bosansko-podrinjskog kantona Goražde (u daljnjem tekstu: tuženi). U obrazloženju rješenja je, između ostalog, navedeno da je Općinski sud prije nego što se upustio u odlučivanje o suštini premetnog postupka, cijenio prigovor neblagovremenosti tužbe, koji je istakao tuženi, a koji je ovaj sud našao osnovanim. Naime, Općinski sud je pošao od nesporne činjenice da je apelant zaposlenik kod tuženog i da se kao kao taskav prijavio na interni oglas za dodjelu stana na temelju čega je ovaj sud zaključio da je pravo apelanta na dodjelu stana proizašlo iz radnog odnosa ostvarnog kod tuženog. Odredbom člana 103. Zakona o radu («Službene novine Federacije BiH», br. 43/99, 32/00 i 29/02; u daljnjem tekstu: ZOR) je propisano da zaposlenik može podnijeti tužbu pred nadležnim sudom u pogledu prava iz radnog odnosa u roku od jedne godine od dana dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od dana saznanja za povredu iz radnog odnosa. Kako je u pitanju prekluzivni rok i kako je apelant na odluku tuženog, broj 07-01-23-348/06 od 25. aprila 2006. godine, koju osporava predmetnom tužbom, uložio prigovor 5. maja 2006. godine, a protiv drugostepenog rješenja pokrenu upravni spor pred Kantonalnim sudom koji je apelantovu tužbu odbacio rješenjem sa napomenom da apelant svoja prava može ostvariti u parničnom postupku, a da je apelant tek 4. februara 2009. godine pokrenuo parnični postupak, to je Općinski sud nesumnjivo zaključio da je od dana dostave osporenog rješanja apelanta do podnošenja tužbe proteklo više od dvije godine pa je samim tim protekao rok propisan odredbom člana 103. stav 3. ZOR-a.

3. Apelant se žali da je osporenim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

6. U predmetnom slučaju apelant osporava rješenja Općinskog i Kantonalnog suda kojim je odbačen kao neblagovremen njegov tužbeni zahtjev podnesen radi poništenja odluke tuženog. Dakle, apelant osporava procesne odluke u kojima se nije raspavljalo o meritumu apelantovog tužbenog zahtjeva već procesno pitanje blagovremenosti u smislu odredbe člana 103. stav 3. ZOR-a.

7. Ustavni sud podsjeća da iscrpljivanje svih djelotvornih pravnih lijekova mogućih po zakonu predstavlja preduvjet za meritorno razmatranje apelacije. Da bi Ustavni sud meritorno odlučivao o podnesnoj apelaciji, apelant je morao parnični postupak radi poništenja odluke tuženog pokrenuti blagovremeno, u skladu sa odredbom člana 103. stav 3. ZPR-a. Propustom apelanta da blagovremeno pokrene parnični postupka, apelant je propustio priliku da Općinski i Kantonalni sud suštinski razmatre njegov tužbeni zahtjev odnosno žalbu. Ovako Općinski, a kasnije i Kantonalni sud u postupku po žalbi su se isključivo bavili procesnim pitanjem blagovremenosti apelantovog tužbenog zahtjeva. Prema tome, Ustavni sud zaključuje da nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, te se apelacija ne može razmatrati.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-706/10 (E. J.) | Sudska praksa | Aktio