Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-817/10 (J. S. i R. S.)

Odluka donesena 21. 12. 2010.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-817/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

21. 12. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. decembra 2010. godine, u predmetu broj AP 817/10, rješavajući apelaciju Jadranke Savić i Radojice Savić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jadranke Savić i Radojice Savić podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-08-000 776 13. januara 2010. godine i presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-Gž-07-002 157 od 14. aprila 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Jadranka Savić i Radojica Savić (u daljnjem tekstu: apelanti), iz Prijedora, koje zastupa Gordana Kunić, advokat iz Prijedora, podnijeli su 3. marta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-08-000 776 13. januara 2010. godine i presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Gž-07-002 157 od 14. aprila 2008. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Prijedoru broj 077-0-P-06-000716 od 26. oktobra 2007. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda broj 011-0-Gž-07-002 157 od 14. aprila 2008. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanata, vsp. 100,00 KM, kojim su tražili od suda da naredi tuženoj V.D. da im preda u posjed stan u ulici Petra Zimonjića broj 3. u Prijedoru.

3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-08-000 776 13. januara 2010. godine odbačena je kao nedozvoljena revizija apelanata izjavljena protiv drugostepene presude Okružnog suda broj 011-0-Gž-07-002 157 od 14. aprila 2008. godine. U obrazloženju je navedeno da se u konkretnom slučaju, u smislu odredbi člana 321. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP), tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos, već je mjerodavna vrijednost spora ona označena u tužbi. Vrhovni sud je istakao da činjenica da su apelanti u žalbi označili kao vrijednost spora iznos od 40.000,00 KM nije od uticaja na utvrđenu vrijednost spora u ovoj parnici. S obzirom da označena vrijednost u tužbi iznosi 100,00 KM, te da odlučivanje po reviziji apelanata nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, Vrhovni sud je odlučio kao u dispozitivu rješenja.

4. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud podsjeća da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-

283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju revizija je bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav

1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedozvoljena rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-08-000 776 13. januara 2010. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Okružnog suda broj 011-0-Gž-07-002 157 od 14. aprila 2008. godine.

8. S obzirom na to da je apelantima 13. maja 2008. godine uručena osporena presuda Okružnog suda broj 011-0-Gž-07-002 157 od 14. aprila 2008. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 3. marta 2010. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu Okružnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-817/10 (J. S. i R. S.) | Sudska praksa | Aktio