Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-918/10 (N. D.)
Odluka donesena 21. 12. 2010.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-918/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
21. 12. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. decembra 2010. godine, u predmetu broj AP 918/10, rješavajući apelaciju Nermina Delića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nermina Delića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 18-0-
Rev-08-000 818 od 12. januara 2010. godine, presude Okružnog suda u Banja Luci broj 011-0-Gž-08-000 048 od 30. aprila 2008. godine i presude Osnovnog suda u Banja Luci broj P-883/04 od 18. oktobra 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Nermin Delić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, kojeg zastupa Radovan Stamenić, advokat iz Banja Luke, podnio je 11. marta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 18-0-Rev-08-000 818 od 12. januara 2010. godine, presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Gž-08-000 048 od 30. aprila 2008. godine i presude Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-883/04 od 18. oktobra 2007. godine.
2. Presudom Osnovnog suda broj P-883/04 od 18. oktobra 2007. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda broj 011-0-Gž-08-000 048 od 30. aprila 2008. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se utvrdi da je on nosilac stanarskog prava na stanu u Banja Luci u ulici Karađorđeva broj 22, te da se utvrdi da su ništavni ugovor o zakupu i ugovor o otkupu tog stana koji su zaključili Amra Miladinović i Vinko Miladinović i Grad Banja Luka (u daljnjem tekstu: tuženi) u toku 2002. godine. Ujedno je apelant obavezan da tuženim naknadi troškove postupka u iznosima pobliže navedenim u izreci prvostepene presude.
3. Protiv presude Okružnog suda broj 011-0-Gž-08-000 048 od 30. aprila 2008. godine apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu. Rješenjem Vrhovnog suda broj 18-0-Rev-08-000 818 od 12. januara 2010. godine revizija apelanta je odbačena kao nedozvoljena. U obrazloženju revizije je istaknuto da je odrebom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službeni glanisk RS» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP), propisano da revizija nije dozvoljena ukoliko vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, a da izuzetno, Vrhovni sud može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocjeni da bi odlučivanje o reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu odredbe člana 237. stav 3. ZPP. U vezi sa navedenim, Vrhovni sud je konstatovao da je apelant u tužbi, shodno članu 319. u vezi sa članom 316. stav 1. i 321. stav 2. ZPP, naveo da je vrijednost predmeta spora 2.400,00 KM. Vrhovni sud je, također, naveo da se jednom utvrđena vrijednost predmeta spora ne može mijenjati nakon što se otpočne sa raspravljanjem o glavnoj stvari, pa nije od uticaja činjenica što je apelant u troškovniku, koji je predao sudu nakon okončanja rasprave, vrijednost spora označio u iznosu od 50.000,00 KM.
4. Apelant se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka pretstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje takse, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Apelant je protiv presude Okružnog suda broj 011-0-Gž-08-000 048 od 30. aprila 2008. godine izjavio reviziju, ali je ista rješenjem Vrhovnog suda broj 18-0-Rev-08-000 818 od 12. januara 2010. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Nakon navedenog, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda broj 011-0-Gž-08-000 048 od 30. aprila 2008. godine.
8. S obzirom na to da je apelantu 30. maja 2008. godine uručena presuda Okružnog suda broj 011-0-Gž-08-000 048 od 30. aprila 2008. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 11. marta 2010. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović