Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1174/08 (A. Z.-A. i N. A.)
Odluka donesena 21. 12. 2010.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
- Izvršenje
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-1174/08
Apelacija
Odluka o meritumu
21. 12. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1174/08, rješavajući apelaciju Amele Zametica-Akšamija i Nevena Akšamije, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 4, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudijana sjednici održanoj 21. decembra 2010. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Amele Zametica-Akšamija i Nevena Akšamije podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na trajanje izvršenja pravosnažne presude u predmetu Općinskog suda u Sarajevu broj I-6476/05. Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Amele Zametica-
Akšamija i Nevena Akšamije podnesena zbog dužine parničnog postupka pred Kantonalnim sudom u Sarajevu u predmetu broj Gž-
402/04, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odluku objaviti u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», «Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine», «Službenom glasniku Republike Srpske» i «Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine».
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Amela Zametica-Akšamija i Neven Akšamija (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva podnijeli su 16. aprila 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja pravosnažne presude u predmetu Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj I-6476/05, te zbog dužine parničnog postupka u predmetu Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-402/04. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 28. aprila 2008. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je 8. maja 2008. godine dostavio odgovor na apelaciju.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda dostavljen je apelantima 19. juna 2008. godine.
5. Ustavni sud je 13. oktobra 2010. godine od Općinskog suda zatražio spis na uvid. Općinski sud je traženi spis dostavio 22. oktobra 2010. godine.
6. Budući da je iz spisa Općinskog suda vidljivo da je pravosnažna presuda izvršena, Ustavni sud je od apelanata zatražio izjašnjenje na navedeno. Apelanti su 3. novembra 2010. godine obavijestili Ustavni sud da je presuda izvršena u decembru 2008. godine, ali da ostaju pri navodima koji se odnose na trajanje izvršenja pravosnažne presude i dužinu parničnog postupka.
III.Činjenično stanje
7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
8. Presudom tadašnjeg Općinskog suda I Sarajevo broj PR-1930/03 od 21. oktobra 2003. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj Gž-402/04 od 25. oktobra 2005. godine, obavezana je Federacija BiH, Federalno ministarstvo odbrane (u daljnjem tekstu: tužena), da apelantima isplati iznose od 654,60 KM i 575,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama.
9. Apelanti su 13. decembra 2005. godine podnijeli prijedlog za izvršenje na osnovu navedene presude. Rješenjem o izvršenju broj I-6476/05 od 16. decembra 2005. godine, koje je postalo pravosnažno 10. februara 2006. godine (u daljnjem tekstu: rješenje o izvršenju), Općinski sud je dopustio predloženo izvršenje.
10. Općinski sud je 24. aprila 2006. godine rješenje o izvršenju dostavio UPI banci d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: UPI banka) na provođenje, te o tome obavijestio apelante.
11. Apelanti su 29. januara 2008. godine zatražili od Općinskog suda informaciju o razlozima neprovođenja rješenja o izvršenju.
12. Općinski sud je 14. februara 2008. godine od UPI banke zatražio obavijest o tome da li se postupilo prema nalogu suda i da li je izvršeno rješenje o izvršenju.
13. UPI banka je 29. maja 2008. godine obavijestila Općinski sud da, u smislu Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o načinu uplate javnih prihoda budžeta i izvanbudžetskih fondova na teritoriji FBiH, UPI banka nije poslovna banka FBiH nego da je to UniCredit Bank. Uz ovaj dopis UPI banka je sudu dostavila original rješenja o izvršenju.
14. Općinski sud je 17. juna 2008. godine navedeni dopis UPI banke dostavio apelantima, te zatražio podatke o računima izvršenika i banci radi nastavka izvršnog postupka. Apelanti su 25. juna 2008. godine dostavili tražene podatke.
15. Općinski sud je 30. juna 2008. godine donio zaključak uz koji je UniCredit Bank dostavio rješenje o izvršenju na provođenje, o čemu je 5. jula 2008. godine obavijestio apelante.
16. Dopisom od 21. septembra 2008. godine UniCredit Bank je obavijestila Općinski sud da je u evidenciju zavela rješenje o izvršenju, te da je proslijedila kopiju rješenja o izvršenju Ministarstvu finansija FBiH, budući da će se izvršenje provesti u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta, u skladu sa Zakonom o izvršenju budžeta, te u skladu sa članom 138. stav 3. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu ZIP).
17. Dopisom od 8. decembra 2008. godine UniCredit Bank je obavijestila Općinski sud da je u cijelosti izvršila rješenje o izvršenju. Općinski sud je 24. decembra 2008. godine navedeni dopis dostavio apelantima i zatražio izjašnjenje u roku od osam dana kako bi mogao okončati izvršni postupak, te obavijestio apelante da će (ukoliko se ne izjasne) smatrati da je rješenje o izvršenju realizirano.
18. U spisu se nalazi Dnevna naredba Općinskog suda broj I:6476/05 od 2. septembra 2009. godine, u kojoj je konstatirano da je rješenje o izvršenju izvršeno u cijelosti i da je dopis UniCredit Bank, koji nije osporen, dostavljen apelantima na izjašnjenje 24. decembra 2008. godine, te da se spis arhivira.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
19. Apelanti navode da su im povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti navode da je postupak izvršenja pravosnažne presude pokrenut 2005. godine, a presuda još nije izvršena, odnosno dosuđeno potraživanje nije isplaćeno. Apelanti ističu da pravosnažna presuda nije izvršena u roku od dvije i po godine nakon pravosnažnosti i donošenja rješenja o izvršenju, te prigovaraju dužini parničnog postupka pred drugostepenim sudom, jer je postupak iz radnih odnosa prema zakonu hitan, zbog čega traže kompenzaciju u iznosu od 1.200,00 KM. Dalje, apelanti ističu da im je zbog navedenog uskraćeno pravo na pristup sudu, te da do podnošenja apelacije od suda nisu dobili odgovor zbog čega se presuda ne izvršava.
20. U dopisu koji su apelanti dostavili 3. novembra 2010. godine apelanti navode da je pravosnažna presuda izvršena tek krajem 2008. godine, te da i dalje ostaju pri navodima u vezi sa trajanjem izvršenja pravosnažne presude i dužinom parničnog postupka, budući da se radi o nimalo složenom predmetu, a trajanje neizvršenja pravosnažne presude od tri godine, odnosno trajanje parničnog postupka povodom žalbe skoro dvije godine, ne može se ničim opravdati. Apelanti i u ovom dopisu traže kompenzaciju na ime naknade nematerijalne štete.
b) Odgovor na apelaciju
21. Općinski sud je naveo hronologiju postupanja u predmetu, te istakao da nisu osnovani navodi apelanata da rješenje o izvršenju nije doneseno u razumnom roku.
V.Relevantni propisi
22. Zakon o izvršnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 32/03, 52/03, 33/06 i 39/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5. stav 1.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Član 64.
Dovršenje izvršenja
Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
Član 170. Postupak u slučaju smetnji za provođenje izvršenja (1) Ako banka smatra da postoje zakonske ili druge smetnje za izvršenje po odredbama glave XII ovog zakona, zadržat će rješenje o izvršenju, izvršiti pljenidbu sredstava izvršenika i o smetnjama obavijestiti sud. (2) Ako se radi o smetnjama trajne prirode, sud će obustaviti postupak, a u slučaju drugih razloga obavijestit će tražioca izvršenja i banku o daljnjem postupanju.
Član 175. Odgovornost banaka za štetu
Banka koja ne postupi u skladu sa rješenjem o izvršenju i drugim sudskim nalozima odgovara za štetu prouzrokovanu tražiocu izvršenja po općim pravilima o naknadi štete.
VI.Dopustivost
23. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
24. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
Dopustivost u odnosu na dužinu parničnog postupka
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije; […]
25. Ustavni sud mora utvrditi da li su apelanti u roku od 60 dana podnijeli apelaciju protiv konačne odluke, odnosno Presude Kantonalnog suda broj Gž-402/04 od 25. oktobra 2005. godine, kako to predviđa član 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
26. Iz dokumentacije dostavljene Ustavnom sudu proizlazi da su apelanti podnijeli prijedlog za izvršenje nakon okončanja parničnog postupka (Presuda Kantonalnog suda broj Gž-402/04 od 25. oktobra 2005. godine), tj. 13. decembra 2005. godine, što znači da su presudu Kantonalnog suda apelanti morali primiti prije navedenog datuma (13. decembra 2005. godine). Imajući u vidu da je apelacija protiv Presude Kantonalnog suda broj Gž-402/04 od 25. oktobra 2005. godine podnesena 16. aprila 2008. godine, a da iz navedenog slijedi da su apelanti predmetnu presudu Kantonalnog suda morali primiti prije 13. decembra 2005. godine, proizlazi da apelacija nije podnesena u roku koji je propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Ustavni sud zaključuje da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana.
27. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. Dopustivost u odnosu na trajanje izvršenja pravosnažne presude
28. U skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
29. Apelanti su se obratili Ustavnom sudu zbog činjenice da se pravosnažna presuda nikako ne izvršava, iako su prošle dvije i po godine od pravosnažnosti rješenja o izvršenju kojim je usvojen prijedlog za izvršenje, koji su apelanti podnijeli na osnovu pravosnažne presude, nakon čega su apelanti (s obzirom na to da je u međuvremenu pravosnažna presuda izvršena) zahtijevali od Ustavnog suda da ispita da li je pravosnažna presuda izvršena u razumnom roku, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da i dalje ostaje činjenica da su apelantima isplaćena njihova potraživanja tek dvije i po godine nakon pravosnažnosti rješenja o dozvoli izvršenja, koje je doneseno na osnovu pravosnažne presude Kantonalnog suda. S obzirom na to da apelanti pokreću pitanje razumnog roka, tj. pitanje dužine vremena koje su oni morali čekati dok su zaista naplatili svoja potraživanja u skladu sa pravosnažnom presudom kojom su im dosuđena predmetna novčana potraživanja, Ustavni sud nalazi da je apelacija dopustiva, u smislu člana 16. stav
3. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
30. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1, 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum
31. Apelanti se žale na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog trajanja izvršenja pravosnažne presude.
Pravo na pravično suđenje
32. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
33. Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da, prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, «izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. Evropske konvencije» (vidi vodeće odluke Ustavnog suda: AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine, stav 28, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 8/05 i AP 464/04 od 17. februara 2005. godine, stav 27, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 40/05). S tim u vezi, Ustavni sud je mišljenja da apelanti u ovom slučaju uživaju sve garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
34. Ustavni sud, također, ukazuje na stav Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prema kojem su države ugovornice dužne organizirati svoj sistem izvršenja pravosnažnih presuda na način koji je djelotvoran, kako pravno, tako i u praksi, te osigurati izvršenje bez nepotrebnih odlaganja (vidi Evropski sud, Fuklev protiv Ukrajine, Presuda broj 71186/01 od 7. juna 2005. godine, stav 84).
35. U konkretnom slučaju, Ustavni sud nalazi da su se apelanti prvobitno obratili Ustavnom sudu zbog činjenice da u roku od dvije i po godine (nakon pravosnažnosti rješenja o izvršenju) nije izvršena pravosnažna presuda kojom su im dosuđena predmetna novčana potraživanja. Nakon toga, apelanti su obavijestili Ustavni sud da je u decembru 2008. godine pravosnažna presuda izvršena, ali da ostaju pri navodima da je izvršenje pravosnažne presude trajalo izvan razumnog roka. Prema tome, Ustavni sud će ispitati navode apelanata prema kojima pravosnažna presuda nije izvršena u razumnom roku s obzirom na to da su apelantima isplaćena njihova potraživanja tek nakon dvije i po godine nakon pravosnažnosti rješenja o izvršenju kojim je dopušteno izvršenje koje su apelanti zahtijevali na osnovu pravosnažne presude Kantonalnog suda.
36. Ustavni sud uočava da je po pravosnažnosti Općinski sud rješenje o izvršenju dostavio UPI banci na provođenje u roku od dva mjeseca, te da nakon toga nije postupao sve do dopisa apelanata koji su tražili informacije o realiziranju izvršenja, dakle oko godinu dana i deset mjeseci, nakon čega je preduzeo više procesnih radnji, što je dovelo do okončanja izvršenja pravosnažne presude. Ustavni sud nalazi da je odredbom člana 170. ZIP-a propisano da je banka dužna obavijestiti sud ukoliko postoje određene smetnje za izvršenje rješenja, te ako su te smetnje trajne, da će sud obustaviti postupak. Dalje, odredbom člana 175. ZIP-a propisano je da banka koja ne postupi u skladu sa rješenjem o izvršenju i drugim sudskim nalozima odgovara za štetu prouzrokovanu tražiocu izvršenja po općim pravilima o naknadi štete. Iz dostavljene dokumentacije nije vidljivo da je UPI banka dostavljala bilo kakve informacije sudu u vezi sa navedenim.
37. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud nalazi da se trajanje izvršenja pravosnažne presude od dvije godine i deset mjeseci ne može staviti na teret Općinskom sudu, tim prije što niti apelanti u periodu od jedne godine i deset mjeseci, u kojem UPI banka nije dostavljala bilo kakve informacije o postupku izvršenja, odnosno u kojem nije bilo postupanja suda, nisu reagirali. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da nije povrijeđeno pravo apelanata na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
38. Ustavni sud smatra da, s obzirom na zaključke u vezi sa povredom prava koja su garantirana članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i činjenicu da su navodi apelanata o povredi prava na imovinu u suštini isti kao i navodi o povredi prava na pravično suđenje, nije potrebno posebno razmatrati navode apelanata koji se tiču povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII.Zaključak
39. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na izvršenje presude u razumnom roku s obzirom na to da se period od dvije godine i deset mjeseci, koliko su apelanti čekali da im se isplate potraživanja dosuđena pravosnažnom presudom, računajući od pravosnažnosti rješenja o dozvoli izvršenja, u smislu relevantnih odredaba ZIP-a, ne može staviti na teret Općinskom sudu, odnosno da ne postoji povreda prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
40. Na osnovu člana 16. stav 4. tačka 4, člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
41. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović