Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4628/10 (S. B.)

Odluka donesena 21. 12. 2010.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4628/10

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

21. 12. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović i potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 21. decembra 2010. godine, u predmetu broj AP-4628/10, rješavajući zahtjev Safeta Bukvića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Safeta Bukvića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Safet Bukvić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Konjica, podnio je 28. oktobra 2010. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 07 0 K 003088 10 Kž od 2. septembra 2010. godine i presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 K 003088 09 K od 30. oktobra 2009. godine. Apelant je 28. oktobra 2010. godine i 19. novembra 2010. godine podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje izrečene kazne zatvora do donošenja odluke o apelaciji.

2. Presudom Kantonalnog suda broj 07 0 K 003088 09 K od 30. oktobra 2009. godine, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda broj 07 0 K 003088 10 Kž od 2. septembra 2010. godine, apelant je oglašen krivim da je na način opisan u izreci te presude, zajedno sa jednim NN vojnikom pripadnikom Armije BiH učinio krivično djelo – ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz člana 144. preuzetog Krivičnog zakona SFRJ (u daljnjem tekstu: KZ SFRJ) u vezi sa članom 22. istog zakona, za koje je uz primjenu člana 41. preuzetog KZ SFRJ osuđen na kaznu zatvora u trajanju od sedam godina.

3. Rješenjem Općinskog suda u Konjicu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 56 0 K 031698 10 Iks od 11. novembra 2010. godine odbijena je kao neosnovana molba apelanta za odgodu izdržavanja kazne zatvora izrečene pravosnažnom presudom Kantonalnog suda broj 07 0 K 003088 09 K od 30. oktobra 2009. godine. Navedenim rješenjem apelantu je naloženo da se javi tom sudu radi upućivanja na izdržavanje kazne zatvora po pravomoćnosti rješenja.

4. U obrazloženju navedenog rješenja je istaknuto da je apelant po prijemu poziva i uputnog akta za izdržavanje kazne zatvora, podnio molbu za odgodu izvršenja kazne zatvora, jer zbog svog zdravstvenog stanja nije spreman za izdržavanje kazne zatvora. Radi provjere činjenica navedenih u molbi, a shodno odredbama člana 28. Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji BiH, Općinski sud je naložio vještačenje na okolnosti stanja zdravlja i težine oboljenja apelanta. U obrazloženju je dalje navedeno da je vještak medicinske struke, specijalista internist-kardiolog 1. novembra 2010. godine sačinio nalaz i mišljenje na tražene okolnosti. Općinski sud je utvrdio da medicinska dokumentacija ukazuje da je apelant imao zdravstvenih problema, da je preležao infarkt miokarda, da je dijabetičar, te da postoje i problemi urološke prirode, što je sve u svom nalazu opisao vještak medicinske struke. Međutim, kako je dalje naveo Općinski sud, vještak u svom nalazu je zaključio da je apelantovo stanje zdravlja narušeno, da zahtijeva redovne kontrole, ali da ne predstavlja akutni zdravstveni poremećaj. Prema odredbama člana 27. stav 1. tačka 1. Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji BiH osuđenoj osobi koja se nalazi na slobodi može se na njenu molbu ili sa njenim pristankom na molbu članova uže porodice ili na prijedlog nadležnog organa socijalnog staranja odložiti izvršenje kazne zatvora ako je oboljela od teške akutne bolesti.Općinski sud je, budući da prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji vještak medicinske struke je našao da se u konkretnom slučaju ne radi o težem akutnom oboljenju apelanta, zaključio da nisu ispunjeni uslovi za odlaganje izvršenja kazne zatvora iz razloga koje je apelant naveo u svojoj molbi.

5. Ustavni sud nema informaciju o tome da li je apelant protiv navedenog rješenja izjavio žalbu u ostavljenom roku.

6. U apelaciji, apelant tvrdi da je u krivičnopravnom postupku u kome su donesene osporene presude došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant zahtijeva donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naredio odlaganje izvršenja kazne zatvora prema pravosnažnoj presudi. U prilog svom zahtjevu, apelant je istakao da je nedavno doživio infarkt miokarda, da je dugogodišnji dijabetičar, te da se nalazi na medicinskim pretragama i tretmanima.

7. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

8. Ustavni sud smatra nespornim postojanje interesa osobe koja se upućuje ili se nalazi na izdržavanju kazne zatvora da se, u smislu člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda, u njegovu korist riješi zahtjev za privremenu mjeru s obzirom na specifičnost okolnosti u kojima se nalazi ili će se naći osoba lišena slobode, a posebno uzimajući u obzir druga ljudska prava koja mogu biti dovedena u pitanju u takvom kontekstu. Međutim, kao argument za donošenje privremene mjere, za Ustavni sud nije dovoljno samo isticanje navoda o eventualnoj povredi ljudskih prava niti navodi o teškom zdravstvenom stanju. Ustavni sud je, u svojoj dosadašnjoj praksi, usvojio određene principe kojima se rukovodi prilikom odlučivanja o zahtjevu za privremenu mjeru, te ovom prilikom ukazuje na princip prema kojem se razlozi i dokazi koje apelant navodi u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere (vidi Ustavni sud, odluka o privremenoj mjeri, broj AP-1363/05 od 28. juna 2005. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

9. Ustavni sud zapaža da je apelant podnio molbu za odlaganje izvršenja kazne zatvora prema članu 27. stav 1. tačka 1. Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji BiH, te da je Općinski sud nakon provedenog medicinskog vještačenja, odbio apelantov zahtjev o čemu je dao vrlo detaljne razloge. Ustavni sud dalje zapaža da apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u ostavljenom roku izjavio žalbu protiv tog rješenja.

10. Uvažavajući kao nesporno da izdržavanje kazne zatvora za apelanta predstavlja izuzetno tešku situaciju, Ustavni sud posebno uzima u obzir činjenicu da je prethodno redovni sud podrobno razmatrao apelantov zahtjev za odgodu izvršenja kazne i nije našao opravdanim njeno odgađanje, i također ne nalazi dodatne ili različite argumente za svoju drugačiju odluku. Stoga i Ustavni sud apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi se odgodilo izvršenje kazne smatra neosnovanim.

11. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović