Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1420/08 ("UNA-OM" d.o.o. Bosanska Krupa)
Odluka donesena 11. 01. 2011.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1420/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 01. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. januara 2011. godine, u predmetu broj AP 1420/08, rješavajući apelaciju "UNA-OM" d.o.o. Bosanska Krupa, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija "UNA-OM" d.o.o. Bosanska Krupa podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-07-00076 od 18. decembra 2007. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. "UNA-OM" d.o.o. Bosanska Krupa (u daljnjem tekstu: apelant), zastupan po Branku Mariću advokatu iz Sarajeva, podnio je 16. maja 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-07-00076 od 18. decembra 2007. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj Ps-25/99 od 14. oktobra 2003. godine tužitelj JP Unsko sanske šume Bosanska Krupa je obavezan da apelantu na ime naknade štete plati iznos od 843.902,74 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 14. oktobra 2003. godine do isplate i parnične troškove u iznosu od 105.457,00 KM. Istom presudom tužitelj je odbijen sa tužbenim zahtjevom za naknadu štete u iznosu od 1.280.897,00 KM, a apelant je dužan tužitelju na ime parničnih troškova platiti iznos od 10.000,00 KM.
3. Dopunskom presudom Općinskog suda, broj Ps-25/99 od 10. decembra 2003. godine apelant je obavezan da tužitelju isplati iznos od 199.954,60 KM sa zakonskom zateznom kamatom od dospjelosti do isplate, kako je to naznačeno u dispozitivu presude, te troškove postupka u iznosu do 9.440,00 KM, dok je u preostalom dijelu zahtjev odbijen.
4. Rješenjem Općinskog suda broj Ps.25/99 od 30. maja 2006. godine, žalba apelanta podnesena protiv presude od 14. oktobra 2003. godine je odbačena kao neblagovremena.
5. Presudom Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Pž-24/04 od 15. augusta 2006. godine, žalba tužitelja protiv presude Općinskog suda od 14. oktobra 2003. godine je djelomično uvažena i prvostepena presuda djelomično preinačena na način da je zahtjev apelanta preko dosuđenog od 700.073,74 KM odbijen, dok je u ostalom dijelu žalba odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena. Istom presudom žalba apelanta je odbijena kao neosnovana i dopunska presuda kao i rješenje o odbačaju žalbe kao neblagovremene potvrđeni.
6. Vrhovni sud rješavajući po revizijama apelanta i tužitelja donio je presudu broj 070-0-Rev-07-
00076 od 18. decembra 2007. godine, kojom su revizije odbijene uz obrazloženje da je drugostepena presuda donesena pravilno i zakonito, te da su neosnovani revizioni prigovori kako apelanta tako i tužitelja te isti ne utiču na drugsčije jršenje ove pravne stvari.
7. Apelant se žali da je osprenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
4)Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
10. U konkretnom slučaju, apelant osporava presudu Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-07-00076 od 18. decembra 2007. godine kojom su revizije odbijene uz obrazloženje da je drugostepena presuda donesena pravilno i zakonito, a kojom je žalba apelanta odbijena kao neosnovana i dopunska presuda kao i rješenje o odbačaju žalbe kao neblagovremene potvrđeni.
11. Ustavni sud podsjeća da iscrpljivanje svih djelotvornih pravnih lijekova mogućih po zakonu predstavlja preduvjet za meritorno razmatranje apelacije. Da bi Ustavni sud meritorno odlučivao o podnesnoj apelaciji, apelant je morao podnijeti žalbu na osporenu presudu blagovremeno, odnosno u roku od osam dana od dana dostavljanja punomoćniku apelanta, odnosno valjano obrazložiti razlog zbog kojeg to nije učinio u zakonom propisanom roku od osam dana. Propustom apelanta da blagovremeno podnese žalbu na osporeno rješenje, apelant je propustio priliku da Kantonalni sud preispita zakonitost prvostepene odluke u okviru žalbenih navoda apelanta. Ovako je Općinski sud, a što je potvrdio Kantonalni sud u postupku po žalbi bavio se isključivo procesnim pitanjem blagovremenosti apelantove žalbe. Prema tome, Ustavni sud zaključuje da apelant nije djelotvorno iskroristio raspoloživi pravni lijek i da nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, te se apelacija ne može razmatrati.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović