Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2053/10 (GP "Engra" d.o.o. Zenica)
Odluka donesena 11. 01. 2011.
- Porez
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2053/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 01. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. januara 2011. godine, u predmetu broj AP 2053/10, rješavajući apelaciju GP "Engra" d.o.o. Zenica,, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštena apelacija GP "Engra" d.o.o.
Zenica podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Uvp-08-001427 od 27. januara 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. GP "Engra" d.o.o. Zenica (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Mustafa Bračković advokat iz Sarajeva, podnio je 31. maja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Uvp-08-001427 od 27. januara 2010. godine.
2. Presudom Vrhovnog suda broj U-2170/03 od 14. oktobra 2008. godine, odbijena je tužba koju je apelant podnio protiv rješenja Federalnog ministarstva finansija Sarajevo, kojim je odbijena žalba apelanta izjavljena protiv rješenja Porezne uprave-Kantonalni ured Zenica, ispostava Zenica broj 10-4-1/01-15-2-1737/01 od 13. augusta 2002. godine. Ovim rješenjem je obnovljen postupak okončan rješenjem istog organa broj 10-4-1/01-15-2-1737/01 od 7. juna 2001. godine i ukinut stav 1. dispozitiva toga rješenja u dijelu kojim je utvrđena osnovica i iznos poreza na dobit za 2000. godinu, te apelantu za period od 1. januara do 31. decembra 2000. godine utvrđena porezna osnovica u iznosu od 336.436,64 KM umanjena obračunatog poreza od 17.299,80 KM, a porez na dobit za 2000. godinu određen u iznosu od 83.631,19 KM.
3. Apelant je 22. januara 2009. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu, koji je donio Odluku o dopustivosti broj AP 174/09 od 17. marta 2009. godine, kojom je apelacija odbačena kao nedopuštena podnesena protiv presude Vrhovnog suda broj U-2170/03 od 14. oktobra 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Uvp-08-001427 od 27. januara 2010. godine apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Vrhovnog suda broj U-2170/03 od 14. oktobra 2008. godine je odbačen. U obrazloženju rješenja je navedeno da, prema odredbi člana 41. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine Federacije BiH» broj 9/05; u daljnjem tekstu: ZUS), stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje odluke kantonalnog suda, pa u skladu sa navedenim, apelantu ne pripada pravo da protiv odluke Vrhovnog suda podnosi zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke.
5. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) i II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
7. Budući da apelacija pokreće pitanje kršenja prava na pravično suđenje, koje je garantovano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud prvo, mora odlučiti o primjenjivosti garancija iz navedenih članova u konkretnom slučaju.
8. U konkretnom slučaju, apelant osporava Vrhovnog suda broj 070-0-Uvp-08-001427 od 27. januara 2010. godine apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Vrhovnog suda broj U- 2170/03 od 14. oktobra 2008. godine je odbačen, jer prema odredbi člana 41. ZUS-a stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje odluke kantonalnog suda, pa u skladu sa navedenim, apelantu ne pripada pravo da protiv odluke Vrhovnog suda podnosi zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke.
9. U ovom postupku, koji je prethodio postupku pred Ustavnim sudom i koji je okončan pobijanim rješenjima, sudovi nisu utvrđivali bilo kakve činjenice koje bi se ticale apelantovog tužbenog zahtjeva, niti su sudovi odlučivali o postojećim ili novim građanskim pravima apelanta. Ustavni sud smatra da je Općinski sud osporenim rješenjem samo rješavao procesna pitanja, tj. ostvarivao procesne pretpostavke za odlučivanje zahtjevu za vanredno preispitivanje apelanta, ne odlučujući pri tome o osnovanosti njegovog tužbenog zahtjeva, odnosno o apelantovim građanskim pravima. Stoga, Ustavni sud smatra da, u okolnostima kada osporenim rješenjima nije odlučivano o apelantovim građanskim pravima i obavezama, već su rješavana proceduralna pitanja u postupku po reviziji, taj postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi već citiranu odluku Ustavnog suda, broj U- 63/01).
10. Ustavni sud, dalje, konstatuje de se u predmetnom postupku, a imajući u vidu da se u osporenim odlukama odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o apelantovim imovinskim pravima iz člana II/3.k ) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te da su apelantovi navodi i u tom dijelu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović