Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2333/08 (V. T., D. L. iz Srebrenice i M. R. iz Bratunca)
Odluka donesena 11. 01. 2011.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2333/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 01. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. januara 2011. godine, u predmetu broj AP 2333/08, rješavajući apelaciju Veljka Trifkovića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Veljka Trifkovića, Dragice Lazarević i Milana Radića podnesena protiv presude Okružnog suda u Bijeljini broj 012-0-Gž-07-000 525 od 16. maja 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Veljko Trifković iz Srebrenice, Dragica Lazarević iz Srebrenice i Milan Radić iz Bratunca (u daljnjem tekstu: apelanti), podnijeli su 29. jula 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 012-0-Gž-07-000 525 od 16. maja 2008. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Srebrenici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj Rs-90/03 od 15. maja 2007. godine tužena Republika Srpska –Vlada Republike Srpske obavezana je da apelantima na ime neisplaćenog toplog obroka i regresa pojedinačne iznose precizirane u izreci presude sa zakonskim zateznim kamatama uz naknadu troškova postupka.
3. Presudom Okružnog suda broj 012-0-Gž-07-000 525 od 16. maja 2008. godine, žalba tužene je djelomično uvažena, pa je presuda Osnovnog suda broj Rs-90/03 od 15. maja 2007. godine ukinuta i tužba apelanta odbačena je kao neblagovremena sem u dijelu kojim je tužena obavezana da apelantici Dragici Lazarević na ime naknade za topli obrok isplati iznos od 103,62 KM sa zakonskom azteznom kamatom. Istom presudom odlučeno je da svaka stranka snosi svioje troškove. U obrazloženju je navedeno da je pravo na isplatu naknade za topli obrok i regrese koje potražuju saznali odmah po propuštanju njihovih isplata, a nesumnjivo je da su se te isplate svakome od apelanta imealet izvršti prije 25. novembra 2002. godine, kada su apelanti podnijeli tužbu radi zaštite prava iz radnog odnosa. S tim u vezi, Okružni sud je zaključio da su apelanti prekludirani sa svojim tužbenim zahtjevom u smislu odredbi člana 105. stav 2. Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 38/00, 40/00, 47/02, 38/03 i 66/03; u daljnjem tekstu: Zakon o radu) za sporni period za koji potražuju naknade za topli obrok i regrese osim u slučaju apelantice Dragici Lazarević u odnosu na topli obrok za novembar i decembar 2002. godine, zbog čega je taj sud odlučio kao u izreci.
4. Apelanti smatraju da im je osporenom presudom Okružnog suda broj 012-0-Gž-07-000 525 od 16. maja 2008. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju, podnošenje tužbe radi zaštite prava iz radnog odnosa u Republici Srpskoj regulisano je Zakonom o radu, kojim je u odredbama iz člana 105. stav 2. propisano da radnik u cilju zaštite svojih prava može u roku od jedne godine od dana saznanja za povredu prava, a najdalje u roku od tri godine od dana učinjene povrede, podnijeti tužbu za zaštitu svojih prava.
8. Dakle, proizlazi da se osporenom odlukom Okružnog suda, kojim je okončan predmetni postupak, nije odlučivalo o osnovanosti tužbenog zahtjeva apelanata, već je utvrđeno da je tužba apelanata neblagovremena pozvajući se na član 105. Zakona o radu, kojim su određeni rokovi u kojim se ima podnijeti tužba radi zaštite prava iz radnog odnosa.. Da bi se raspravljalo o osnovanosti tužbenog zahtjeva apelanata, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelanti su morali blagovremeno zatražiti sudsku zaštitu ili opravdati nemogućnost blagovremenog podnošenja tužbe, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluke Ustavnog suda br. AP 329/05 od 26. aprila 2005. godine i AP 1310/06 od 15. februara 2007. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović