Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2437/10 (D. J.)

Odluka donesena 11. 01. 2011.

  • Ponavljanje postupka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2437/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 01. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. januara 2011. godine, u predmetu broj AP 2437/10, rješavajući apelaciju Drago Jozić, na osnovu člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Drago Jozić podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Uvp-08-000257 od 31. mart 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Drago Jozić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Žepča, kojeg zastupa Milenko Petković advokat iz Maglaj, podnio je 18. juna 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud broj 070-0-Uvp-08-000257 od 31. mart 2010. godine.

2. Presudom Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 004-0-U-08- 000074 od 16. juni 2008. godine, odbijena je tužba koju je apelant podnio protiv rješenja Ministarstva za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoline Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 12-23-815/00 od 10. januara 2008. godine. Ovim rješenja je odbijen prijedlog apelanta za obnovu postupka okončanog rješenjem istog organa broj 14-23-815/00 od 20. juna 2006. godine.

3. Presudom Vrhovnog suda broj 070-0-Uvp-08-000257 od 31. mart 2010. godine, zahtjev apelanta za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda broj 004-0-U-08-000074 od 16. juni 2008. godine, je odbijen kao neosnovan.

4. Apelant smatra da su mu povrijeđena prava iz čl. II/3.e), II/3.f), II/3.k), II/4. i II/5. Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 6., 8. i 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te člana 1. Aneksa 7. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

6. U konkretnom slučaju apelanti se žale na presudu Vrhovnog suda broj 070-0-Uvp-08- 000169 od 19. februara 2010. godine, kojom je odbijen kao neosnovan zahtjev apelanata za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda broj 004-0-U-08-000074 od 16. juni 2008. godine, kojim je odbijena kao neosnovana tužba apelanta podnesena protiv rješenja Ministarstva broj 12-23-815/00 od 10. januara 2008. godine, kojim je odbijen prijedlog apelanta za obnovu postupka okončanog rješenjem istog organa broj 14-23-815/00 od 20. juna 2006. godine.

7. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da iz prakse organa Evropske komisije za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropska komisija) slijedi da zahtjevi za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka ne predstavljaju djelotvorne pravne lijekove sve dok nemaju uspjeha i dok njihov rezultat ne bude ponovno otvaranje postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije, G. protiv Savezne Republike Njemačke, aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (OI) broj 35).

8. U vezi s tim, Ustavni sud zaključuje da se zaštita ustavnih prava, prije svega, procesnih prava, kakva su ona iz člana 6. Evropske konvencije, ne može garantirati u postupcima u kojima se ne rješavaju djelotvorno pitanja iz materijalno-pravnog domena pojedinih ustavnih prava. Također, u vezi sa navedenim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije u predmetu X protiv Austrije (vidi Odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1987. godine, Odluke i izvještaji (OI) broj 14, strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija je usvojila stav da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak ne «utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta», pa analogno tome ne utvrđuje ni građanska prava i obaveze apelanta. Ovaj postupak odlučuje samo o tome da li će biti odobren ponovni postupak ili ne. S obzirom na navedeno, a imajući u vidu da se u predmetnom postupku odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima ispunjenosti zakonskih uslova da se dozvoli ponavljanje pravosnažno okončanog postupka u kojem je meritorno odlučeno o apelantovim građanskim pravima i obavezama, Ustavni sud zaključuje da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Ustavni sud, dalje, konstatuje de se u predmetnom postupku, a imajući u vidu da se u osporenim odlukama odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o apelantovom pravu na dom iz člana II/3.f ) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, ni o apelantovim imovinskim pravima iz člana II/3.k ) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao ni o pravu iz član II/5. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi članom 1. Aneksa 7 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, te da su apelantovi navodi i u tom dijelu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Nadalje, u vezi sa navodima apelanta o diskriminaciji, Ustavni sud podsjeća na činjenicu da član 14. Evropske konvencije osigurava zaštitu od diskriminacije u pitanjima koja potpadaju pod okvir drugih članova Evropske konvencije (Evropski sud za ljudska prava, Marckx protiv Belgije, vidi presudu od 13. juna 1979., serija A, broj 31, stav 32). Ustavni sud, također, podsjeća da postoji diskriminacija ako rezultira različitim tretmanom pojedinaca u sličnim pozicijama i ako taj tretman nema objektivnog ili razumnog opravdanja. Da bi bio opravdan, tretman mora težiti zakonitom cilju, te mora postojati razuman odnos proporcionalnosti između korištenih sredstava i cilja koji se treba ostvariti (vidi Evropski sud za ljudska prava, Marckx protiv Belgije, stav 33). Stoga je potrebno ustanoviti da li se prema apelantu postupalo drukčije nego prema drugima u istim ili sličnim situacijama.

11. Ustavni sud primjećuje da se apelant žali na diskriminaciju u vezi sa pravom na pravično suđenje. Imajući u vidu zaključak do kojeg je Ustavni sud došao u pogledu navodne povrede prava na pravično suđenje, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju pitanje diskriminacije u vezi sa članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članom 14. Evropske konvencije također ratione materiae inkompatibilno sa Ustavom Bosne i Hercegovine

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2437/10 (D. J.) | Sudska praksa | Aktio