Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3721/10 (M. D., iz Orahove kod Gradiške)
Odluka donesena 11. 01. 2011.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3721/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 01. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. januara 2011. godine, u predmetu broj AP-3721/10, rješavajući apelaciju Mesuda Dudakovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mesuda Dudakovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 72 0 P 000376 10 Rev od 8. juna 2010. godine i presude Okružnog suda u Banja Luci broj 72 0 P 000376 09 Gž od 5. juna 2009. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Mesud Dudaković, iz Orahove kod Gradiške (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Zajdenička advokatska kancelarija Marice Đukanović i Mile Kovačevića iz Gradiške, podnio je 27. augusta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 72 0 P 000376 10 Rev od 8. juna 2010. godine i presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 72 0 P 000376 09 Gž od 5. juna 2009. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 72 0 P 000376 08 P od 27. marta 2009. godine odbijen je tužbeni zahtjev Đ.D. i S.D. (u daljnjem tekstu: tužitelji) kojim su tražili da se utvrdi da su stekli pravo vlasništva na parceli bliže označenoj u navedenoj presudi, da imaju jače pravo posjeda te da se apelant obaveže da to prizna i da im preda u posjed navedenu parcelu.
3. Presudom Okružnog suda 72 0 P 000376 09 Gž od 5. juna 2009. godine uvažena je žalba tužiteljice i prvostepena presuda preinačena na način da je zahtjevu tužiteljice Đ.D. udovoljeno i apelant je obavezan da joj naknadi troškove postupka, dok je žalba tužitelja S.D. odbijena i prvostepena presuda u tom dijelu potvrđena.
4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 72 0 P 000376 10 Rev od 8. juna 2010. godine odbačena je kao neosnovana revizija koju je apelant izjavio protiv presude Okružnog suda broj 72 0 P 000376 09 Gž od 5. juna 2009. godine. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07, u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, te da je stavom 3. istog člana propisano da izuzetno Vrhovni sud može dozvoliti reviziju u svim predmetima ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Vrhovni sud je konstatovao da vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi cenzus propisan članom 237. stav. 2. Zakona o parničnom postupku, te je ocijenio da odlučivanje po reviziji apelanta nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu stava 3. istog člana, pa je reviziju odbacio kao nedopuštenu na osnovu člana 247. Zakona o parničnom postupku.
5. Apelant smatra da su osporenim odlukama povrijeđena njegova prava iz člana II/3. e) i k) i člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, čl. 6. i 14. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelanti moraju da dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelanti odlučuju o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Iz apelacionih navoda kao i priloženih dokumenata proističe da je apelant protiv presude Kantonalnog suda izjavio reviziju, ali je ona osporenim rješenjem Vrhovnog suda, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda broj 72 0 P 000376 09 Gž od 5. juna 2009. godine.
9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati kada je apelantu dostavljena presuda Okružnog suda broj 72 0 P 000376 09 Gž od 5. juna 2009. godine s obzirom da je rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 8. juna 2010. godine, pa se podrazumjeva da je apelant presudu Okružnog suda morao primiti prije tog datuma. S obzirom da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 27. augusta 2010. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio presudu Kantonalnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović