Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3973/08 („BOČAC TURS“ d.o.o Banjaluka)
Odluka donesena 11. 01. 2011.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3973/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 01. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. januara 2011. godine, u predmetu broj AP 3973/08, rješavajući apelaciju „BOČAC TURS“ d.o.o Banjaluka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „BOČAC TURS“ d.o.o Banjaluka podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 012-0-Pž-08-000 072 od 21. oktobra 2008. godine i rješenja Osnovnog suda u Bijeljini broj 080-0-Ip-08-000 052 od 27. avgusta 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. „BOČAC TURS“ d.o.o Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Advokatska kancelarija Desimir i Velimir Kevac iz Banjaluke, podnio je 25. decembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 012-0-Pž-08-000 072 od 21. oktobra 2008. godine i rješenja Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 080-0-Ip-08-000 052 od 27. avgusta 2008. godine.
2. Rješenjem Osnovnog suda broj 080-0-Ip-08-000 052 od 27. avgusta 2008. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda broj 012-0-Pž-08-000 072 od 21. oktobra 2008. godine odbačen je kao neuredan apelantov prijedlog za izvršenje presude Osnovnog suda broj 11 71 006884 02 Ps od 2. jula 2007. godine, djelimično preinačene presudom Okružnog suda broj 011-0- P1-07-000 297 od 26. decembra 2007. godine.
3. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da su apelantovi advokati u ime apelanta, provstepenom sudu podnijeli prijedlog za izvršenje radi naplate novčanog iznosa iz izvršne isprave sa zakonskom zateznom kamatom i troškova izvršenja od 500,00 KM i predložili da se navedeni iznosi prenesu sa žiro-računa tuženog na račun advokata apelanta kod Komercijalne banke AD Banja Luka. Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud rješenjem odbacio kao neuredan apelantov prijedlog za izvršenje iz razloga što apelantovi advokati nisu, ni nakon pismenog traženja, dostavili izričitu saglasnost apelanta da naplatu novčanog iznosa iz izvršne isprave izvrše u svoju korist, prenosom tih sredstava na njihov žiro račun. Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je rješenjem odbacio kao neuredan prijedlog za izvršenje, jer: „prema odredbama člana 36. i 39. Zakona o izvršnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 59/03, 85/03, 64/05 i 118/07; u daljnjem tekstu: ZIP), u pogledu obaveze izvršenika rješenje o izvršenju mora biti identično izvršnoj ispravi“. Okružni sud je naglasio da ZIP ne predviđa mogućnost sporvođenja izvršenja prenosom sredstava sa računa izvršenika u korist računa punomoćnika tražioca izvršenja. Štaviše „prema odredbi člana 166. stav 3. ZIP, izvršenje na novčanom potraživanju, koje po štednom ulogu, tekućem ili žiroračunu, deviznom ili drugim računima kod banke izuzev transakcijskog računa, pripada izvršeniku, određuje se tako što se rješenjem o izvršenju nalaže banci da novčani iznos za koji je određeno izvršenje isplati tražiocu izvršenja nakon izvršnosti rješenja o izvršenju. Zbog toga se u fazi izvršnog postupka do donošenja rješenja o izvršenju, koju karakteriše identičnost izvršenikove obaveze iz izvršne isprave i iz tog rješenja, punomoćnik tražioca izvršenja ne može legitimisati kao lice kome bi, umjesto tražioca izvršenja, bilo isplaćeno novčano potraživanje, jer on nije tražilac izvršenja u izvršnom postupku.“ Najzad Okružni sud je naveo da je članom 305. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07; u daljnjem tekstu: ZPP) previđeno da „advokat može, ako stranka nije bliže odredila njegova ovlašćenja u punomoći, da u ime stranke koja mu je izdala punomoć stavlja zahtjev za izvršenje ili obezbjeđenje i da preduzima potrebne radnje u postupku povodom takvog zahtjeva (stav 1. tačka 2.), odnosno da od protivne strane primi dosuđene troškove (stav 1. tačka 3.). Pod preduzimanjem potrebnih radnji u postupku povodom zahtjeva za izvršenje očigledno se ne podrazumjeva prijem novčanog potraživanja u ime tražioca izvršenja, tim prije što navedena odredba nije sadržana u ZIP, kao posebnom zakonu kojim je uređen postupak izvršenja, nego u ZPP“.
4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju, advokati apelanta su Osnovnom sudu podnijeli neuredan prijedlog za izvršenje, a zatim propustili da na traženje Osnovnog suda urede prijedlog za izvršenje i dostave tražene podatke, te tako otklone nedostatke i omoguće sud da postupa. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti prijedloga za izvršenje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant, odnosno njegovi advokati su morali podnijeti uredan prijedlog za izvršenje ili opravdati nemogućnost podnošenja urednog prijedlog za izvršenje, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je propust advokata apelanta da na traženje Osnovnog suda uredi prijedlog za izvršenje doveo do toga da apelant nije efektivno iscrpio pravne lijekove, jer na temelju takvog prijedloga za izvršenje Osnovni sud nije mogao odrediti provođenje traženog izvršenja, jer isto nije ispunjavalo formalne uslove. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović