Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-41/10 (B. R.)
Odluka donesena 11. 01. 2011.
- Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-41/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 01. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. januara 2011. godine, u predmetu broj AP 41/10, rješavajući apelaciju Bosiljke Radić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 6. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Bosiljke Radić podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 000230 09 Uvp od 4. decembra 2009. godine, jer se radi o pitanjima o kojima je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. Bosiljka Radić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, koju zastupa Udruženje za zaštitu prava u oblasti zaposlenja i socijalnog osiguranja "Diskriminacija je zabranjena" Banja Luka, podnijela je 30. decembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 000230 09 Uvp od 4. decembra 2009. godine.
2. Rješenjem Republičkog inspektorata rada Banjaluka Odjeljenje Prijedor (u daljnjem tekstu: Republički inspektorat-Odjeljenje Prijedor) broj 05/5.1.2-173.1-1192/04 od 17. decembra 2004. godine, naloženo je «Novim rudnicima Ljubija» d.o.o. Prijedor (u daljnjem tekstu: poslodavac) da otkloni utvrđene nedostatke koji se odnose na otkaz ugovora o radu radnicima navedenim u izreci rješenja i drugim licima kojim je radni odnos prestao na osnovu sticanja prava na penziju, na taj način što će imenovanim radnicima i drugim radnicima kojima prestaje radni odnos po navedenim osnovima, prije prestanka radnog odnosa, obezbijediti isplatu neisplaćenih plata, naknada plata i drugih davanja utvrđenih Zakonom o radu i Opštim kolektivnim ugovorom; obezbijediti uplatu neizmirenih doprinosa za PIO i osiguranje za slučaj nezaposlenosti; obračunati otpremninu radnicima kojima je radni odnos prestao po osnovu otkaza ugovora o radu iz ekonomskih, organizacionih i tehnoloških razloga i obezbijediti isplatu iste; utvrditi dužinu otkaznog roka prema ukupnom radnom stažu radnika, a u skladu sa odredbama člana 38. g Opšteg kolektivnog ugovora; kao i isplatiti naknadu plate za vrijeme trajanja otkaznog roka i priznati sva prava kao da su radili do isteka otkaznog roka u skladu sa članom 122. Zakona o radu.
3. Apelantica je podnijela zahtjev za izvršenje rješenja Republičkog inspektorata-Odjeljenje Prijedor broj 05/5.1.2-173.1-1192/04 od 17. decembra 2004. godine, radi ostvarenja njenih novčanih potraživanja iz radnog odnosa u iznosu od 86.242,19 KM, prema obračunu sudskog vještaka, koji odbačen kao nedopušten Zaključkom inspektora rada Republičke uprave za inspekcijske poslove-Odjeljenje Prijedor (u daljnjem tekstu: inspektor rada) broj 26.3.10/173- 105/08 od 17. marta 2008. godine, potvrđenim Rješenjem Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 16-173-4910/08 od 15. maja 2008. godine, uz obrazloženje da je apelantica u konkretnom slučaju tražila izvršenje novčanih potraživanja koja nisu bila predmet rješenja Republičkog inspektorata-Odjeljenje Prijedor broj 05/5.1.2-173.1-1192/04 od 17. decembra 2004. godine, jer tim rješenjem nije utvrđena visina ukupnih, niti pojedinačnih novčanih potraživanja radnika, odnosno da se isto ne odnosi na izvršenje novčanih obaveza, već je naloženo poslodavcu otklanjanje nepravilnosti utvrđenih prilikom inspekcijskog pregleda.
4. Okružni sud je presudom, broj 11 0 U 000230 08 U (stari broj 011-0-U-08-000 578) od 9. decembra 2008. godine, odbio kao neosnovanu apelanticinu tužbu protiv rješenja Ministarstva, broj 16-173-4910/08 od 15. maja 2008. godine, dok je tužbu protiv zaključka inspektora rada, broj 26.3.10/173-105/08 od 17. marta 2008. godine odbacio kao nedozvoljenu.U obrazloženju presude, Okružni sud je naveo da inspektor rada nije mogao donijeti zaključak o dozvoli izvršenja novčanog potraživanja koje nije bilo predmet razmatranja rješenja Republičkog inspektorata-Odjeljenje Prijedor. S obzirom da je apelantica insistirala na isplati potraživanja na ime neisplaćenih plata i drugih primanja iz radnog odnosa, sud je istakao da apelantica zaštitu svojih prava iz radnog odnosa može zatražiti podnošenjem tužbe nadležnom sudu u smislu člana 105. Zakona o radu, a da inspektor nije nadležan da utvrđuje visinu neisplaćenih plata jer to spada u nadležnost redovnog suda.
5. Apelantica je 12. januara 2009. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu, koji je donio Odluku o dopustivosti broj AP 119/09 od 22. oktobra 2009. godine, kojom je odbačena kao nedopuštena apelacija apelantice podnesena protiv presude Okružnog suda broj 11 0 U 000230 08 U (stari broj 011-0-U-08-000 578) od 9. decembra 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. U obrazloženju odluke Ustavni sud se pozvao na obrazloženje i razloge date u odluci broj AP 3212/08 od 8. septembra 2009. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba).
6. Presudom Vrhovnog suda broj 11 0 U 000230 09 Uvp od 4. decembra 2009. godine apelanticin zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda broj 11 0 U 000230 08 U od 9. decembra 2008. godine je odbijen kao neosnovan. U obrazloženju presude je navedeno da je Vrhovni sud prihvatio obrazloženje Okružnog suda koji je pravilno odbacio zahtjev apelantice za izvršenje rješenja u pogledu određivanja visine novčanog potraživanja, jer se ta visina može utvriditi samo odlukom nadležnog suda, te da takvo zaključivanje proizilazi iz odredaba čl. 22. i 23. stav 1. tačka 2. Zakona o izvršnom postupka i odredaba člana 260. Zakona o opštem upravnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 13/02 i 87/07).
7. Apelantica smatra da su joj povrijeđena prava iz čl. II/3.e), II/3.k) i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 6., 14. i 17. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
[...] 6. radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje;».
9. Ustavni sud zapaža da je apelantica podnijela apelaciju protiv Presudom Vrhovnog suda broj 11 0 U 000230 09 Uvp od 4. decembra 2009. godine, kojom je apelanticin zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda broj 11 0 U 000230 08 U od 9. decembra 2008. godine odbijen kao neosnovan. S tim u vezi, Ustavni sud ističe da se apelantica ranije obratila Ustavnom sudu sa apelacijom koja se odnosila na ista pravna i činjenična pitanja o kojoj je donesena konačna i obavezujuća odluka Ustavnog suda AP 119/09 od 22. oktobra 2009. godine, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje. U skladu s navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 6. Pravila Ustavnog suda, po kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje, odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović