Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4484/10 (M. B.)

Odluka donesena 11. 01. 2011.

  • Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4484/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 01. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. januara 2011. godine, u predmetu broj AP 4484/10, rješavajući apelaciju Mladena Blagojevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mladena Blagojevića podnesena protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 P 002363 10 od 2. jula 2010. godine i presude Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 P 002363 09 od 10. februara 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Mladen Blagojević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, kojeg zastupa Borislav Pisarević advokat iz Brčkog, podnio je 18. oktobra 2010. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 P 002363 10 od 2. jula 2010. godine i presude Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 96 0 P 002363 09 od 10. februara 2010. godine.

2. Presudom Osnovnog suda broj 96 0 P 002363 09 od 10. februara 2010. godine, koja je potvrđena presudom Apelacionog suda broj 96 0 P 002363 10 od 2. jula 2010. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se poništi Odluka JP Komunalno Brčko broj 06-

1073/09-1 od 1. aprila 2009. godine o izboru kandidata i Odluka broj 01-4987/09 od 28. aprila 2009. godine donesena po javnom konkursu za prijem u radni odnos broj 06-1073/09 od 10. februara 2009. godine i da se utvrdi da ista ne proizvodi nikakvo pravno dejstvo , kao i da se naloži tuženom da izvrši ponovni izbor kandidata za radno mjesto šefa službe za transport i logistiku između prijavljenih kandidata, a po javnom konkursu za prijem u radni odnos broj 06-1073/09 od 10. februara 2009. godine uz naknadu troškova postupka. Istom presudom obavezan je apelant da tuženom JP Komunalno Brčko naknadi troškove postupka. U obrazloženju presude drugostepenog suda je navedno da je prvostepeni sud zahtjev apelanta odbio utvrđujući da su oba kandidata odnosno izabrani kandidat i apelant ispunjavali uslov stručnog zvanja jer imaju zvanje diplomirani saobraćajni inženjer, te da da je izabrani kandidat nakon intervjua dobio veći broj bodova čime je ispunio i posebne uslove propisane konkursom. Međutim po ocjeni drugostepenog suda kada do ovakvog spora dođe sud mora propisane uslove cijeniti kako su uslovi u konkursu navedeni, te je zaključak ovog suda da je provstepni sud pogrešno utvrdio i zaključio da i apelant i izabrani kandidat imaju uslov stručne spreme određen konkursom, te na konkretnom utvrđenju i zaključku zasnovao odluku kojom je tužbeni zahtjev apelanta odbio. Nadalje je navedeno da po ocjeni drugostepenog suda utvrđena činjenica da apelant nije ispunio minimalan uslov propisan konkursom ukazuje da apelant u konkretnom slučaju nije aktivno legitimisan da pobija odluku tuženog o izboru kandidata, ta da obzirom da sud po službenoj dužnosti pazi na stvarnu legitimaciju, tužbeni zahtjev apelanta je trebalo odbiti zbog nedostatka aktivne legitimacije, a ne iz razloga koje je naveo prvostepni sud. Obzirom na sve navedeno drugostepeni sud je odlučio kao u izreci jer prvostepena presuda nije donesena uz povredu odredbi postupka.

3. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

5. Ustavni sud podsjeća da kao opšte pravilo člana 6. Evropske konvencije zahtijeva da postoji spor oko prava i obaveza i da oni budu građanske prirode.

6. U konkretnom slučaju radi se o žalbi apelanta na navodne povrede prava u vezi sa njegovim pravom na pravično suđenje postupku izbora šefa službe za transport i logistiku, a po javnom konkursu za prijem u radni odnos broj 06-1073/09 od 10. februara 2009. godine. U konkretnom slučaju po ocjeni drugostepenog suda utvrđena je činjenica da apelant nije ispunio minimalan uslov propisan konkursom, te da samim tim apelant u konkretnom slučaju nije aktivno legitimisan da pobija odluku tuženog o izboru kandidata. Međutim, ustavni sud podsjeća da ni činjenica da neko lice ispunjava formalne uslove konkursa ne znači i da će to lice biti i izabrano. Praksa Evropskog suda za ljudska prava je izričitog stajališta da se pravo da neko konkuriše na određeno radno mjesto, odnosno obaveze ustanove da izabere takvog kanditata ne ubraja u domen «građanskih prava» zaštićenih Evropskom konvencijom. Tako je u presudi Carl-Ludwig and Lorenz Habsburg-Lothringen protiv Austrije navedeno: «Povjerenstvo smatra da se onemugućavanje kandidiranja u Ured federalnog predsjednika ne smatra građanskim pravom zaštićenim članoam 6. stav 1. Evropske konvencije. Iz toga slijedi da je ovaj dio aplikacije inkompatibilan, ratione materiae, sa odredbama Evropske konvencije u smilu člana 27. stav 2. Evropske konvencije.» (vidi Evropsko povjerenstvo za ljudska prava, Carl-Ludwig and Lorenz Habsburg-Lothringen protiv Austrije, odluka od 14. decembra 1989. godine, Odluke i izvještaji broj 64, stranica 210, stav 7). U ovom kontekstu je relevantan i korespondirajući stav koji je usvojio Ustavni sud u odlukama AP 122/06 od 26. juna 2007. godine i AP 3036/06 od 17. novembra 2008. godine (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ccbh.ba). Dakle, obzirom na to da u ovom slučaju prava na čiju povredu se apelant žali ne potpadaju pod «građanska prava i obaveze» u okviru zaštite člana 6. Evropske konvencije, Ustavni sud zaključuje da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4484/10 (M. B.) | Sudska praksa | Aktio