Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4642/10 (R. V.)

Odluka donesena 11. 01. 2011.

  • Ponavljanje postupka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4642/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 01. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. januara 2011. godine, u predmetu broj AP 4642/10, rješavajući apelaciju Radivoja Vidakovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Radivoja Vidakovića podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 12 0 P 001256 10 Gvlž od 27. septembra 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Radivoje Vidaković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čengića, kojeg zastupa Dragomir Živanović advokat iz Bijeljine, podnio je 27. oktobra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 12 0 P 001256 10 Gvlž od 27. septembra 2010. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 080-0-P-99- 001031 od 15. januara 2008. godine dozvoljena je dioba posjeda nekretnina označenih kao k.č. broj 233/1 njiva upisana u listu nepokretnosti broj 388 k.o. Čengić u dijelu koji je na skici mjesta vještaka geometra Zorana Gajića od 10. oktobra 2006. godine označen žutom i zelenom bojom i to tako da se tužiocu Vidaku Vidakoviću u izvršnom postupku na licu mjesta izdvoji i preda u posjed i slobodno raspolaganje dio od 17/48 koji mu pripada po osnovu nasljeđa iza majke pokojne Iline Vidaković, rođene Marković, u površini od 5109 m kao i da se tužilac upiše kao posjednik sa dijelom 1/1, uz obavezu tuženih Jovana Vidakovića i apelanta da tužiocu naknade troškove parničnog postupka.

3. Osnovni sud je, rješavjući po žalbi Jovana Vidakovića i apelanta protiv navedene presude, rješenjem broj 080-0-P-99-001031 od 2. aprila 2008. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda broj 012-0-Gž-08-000368 od 10. juna 2009. godine, odbacio žalbu kao neblagovremenu.

4. Rješenjem Okružnog suda broj 12 0 P 001256 09 Gvl od 30. juna 2010. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda broj 12 0 P 001256 10 Gvlž od 27. septembra 2010. godine, odbijen je kao neosnovan prijedlog Jovana Vidakovića i apelanta za ponavljanje postupka nakon pravosnažnosti presude Osnovnog suda broj 080-0-P-99-001031 od 15. januara 2008. godine u predmetu istog suda broj 080-0-P-99-001031.

5. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. Ustavni sud zapaža da se apelant žali na odluke koje su donesene u postupku u kojem su Okružni sud odlučivao o njegovom prijedlogu za obnovu postupka nakon pravosnažnosti presude Osnovnog suda broj 080-0-P-99-001031 od 15. januara 2008. godine u predmetu istog suda broj 080-0-P-99-001031. U toku predmetnog postupka, okončanog rješenjem Okružnog suda broj 12 0 P 001256 10 Gvlž od 27. septembra 2010. godine, utvrđeno je da nisu ispunjene procesne pretpostavke iz člana 255. st. 2 i 6. Zakona o parničnom postupku za dopuštanje obnove postupka.

8. Ustavni sud podsjeća da iz prakse organa Evropske komisije za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropska komisija) slijedi da molba za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka ne predstavlja djelotvoran pravni lijek sve dok nema uspjeha i dok negov rezultat ne bude ponovno otvaranje postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije, G. protiv Savezne Republike Njemačke, aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (OI) broj 35).

9. U vezi s tim, Ustavni sud zaključuje da se zaštita ustavnih prava, prije svega, procesnih prava, kakva su ona iz člana 6. Evropske konvencije, ne može garantirati u postupcima u kojima se ne rješavaju djelotvorno pitanja iz materijalno-pravnog domena pojedinih ustavnih prava. Također, u vezi sa navedenim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije u predmetu X protiv Austrije (vidi Odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1987. godine, Odluke i izvještaji (OI) broj 14, strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija je usvojila stav da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak ne «utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta». Ovaj postupak odlučuje samo o tome da li će biti odobren ponovni postupak ili ne. Ustavni sud bi donio drugačiji stav da su eventualno Ministarstvo ili Kantonalni sud prihvatili apelantov prijedlog za obnovu postupka. U tom slučaju apelant bi imao pravo na ponovno odlučivanje o svom prijedlogu uz garantiranje svih standarda člana 6. Evropske konvencije. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u odnosu na povredu člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4642/10 (R. V.) | Sudska praksa | Aktio