Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5187/10 (R. M.)
Odluka donesena 11. 01. 2011.
- Stara devizna štednja
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 16
- Zakon o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Zakon o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-5187/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 01. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. januara 2011. godine, u predmetu broj AP 5187/10, rješavajući apelaciju Raifa Mujkanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Raifa Mujkanovića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli, broj 03 0 P 005285 10 Gz od 28. septembra 2010. godine zbog toga što je ratione materiaeinkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Raif Mujkanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradačca, kojeg zastupa Kemal Begović, advokat iz Gradačca podnio je 19. novembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 03 0 P 005285 10 Gz od 28. septembra 2010. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-2346/01 od 19. maja 2010. godine koje je u cjelosti potvrđeno osporenim rješenjem Kantonalnog suda, broj 03 0 P 005285 10 Gz od 28. septembra 2010. godine Općinski sud se oglasio stvarno nenadležnim po tužbi apelanta protiv Kreditne banke d.d. Tuzla (u daljnjem tekstu: tužena). Istim rješenjem ukinute su sve pravne radnje koje su provedene tokom postupka i tužba apelanta koja je podnesena 28. septembra 2000. godine je odbačena. Ujedno je odlučeno da će se nakon pravosnažnosti ovog rješenja cijeli spis dostaviti Agenciji za finansijske, informatičke i posredničke usluge d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: Agencija) na daljnji postupak verifikacije i izmirenja potraživanja po osnovu računa stare devizne štednje.
3. U obrazloženju rješenja je istaknuto da je Općinski sud pazeći po službenoj dužnosti da li rješavanje ovog spora spada u sudsku nadležnost u smislu odredbe člana 16. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH», br. 53/03, 73/05 i 19/06, u daljnjem tekstu: ZPP) utvrdio da postoji stvarna nenadležnost ovog suda za odlučivanje po tužbenom zahtjevu apelanta. U obrazloženju je dalje istaknuto da je stupanjem na snagu Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 28/06, u daljnjem tekstu: Zakon) prestala stvarna nadležnost suda za rješavanje sporova koji se odnose na pitanja stare devizne štednje te da će se u smislu odredbe člana 28. citiranog zakona kompletan spis, nakon pravomoćnosti ovog rješenja, proslijediti Agenciji na daljnje postupanje.
4. Apelant se žali da je osporenim rješenjem Kantonalnog suda povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. U konkretnom slučaju apelant osporava rješenje Kantonalnog suda, broj 03 0 P 005285 10 Gz od 28. septembra 2010. godine, kojim je apelantova žalba odbijena i prvostepeno rješenje potvrđeno kojim se Općinski sud u predmetnom postupku oglasio stvarno nenadležnim i kojim je precizirano da će se spis, nakon pravosnažnosti, dostaviti Agenciji kao nadležnom organu. Ustavni sud, prije svega, mora utvrditi da li se predmetni postupak pred Kantonalnim sudom može smatrati «sporom» u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, odredbom člana 28. Zakona je propisano da će se svi predmeti koji se odnose na isplatu duga na ime stare devizne štednje koji na dan stupanja na snagu ovog Zakona nisu riješeni pravomoćnim odlukama suda dostaviti, po službenoj dužnosti, Agenciji na verifikaciju i izmirenje. Određivanjem nadležnosti nekog drugog organa odnosno u konkretnom slučaju Agencije, u skladu sa citiranom odredbom Zakona, se ne utvrđuju zaštićena građanska prava stranaka niti se ta odluka može smatrati «sporom» u smislu značenja odredbi Ustava Bosne i Hercegovine odnosno Evropske konvencije.
7. Dakle, Ustavni sud zapaža da se u predmetnom postupku nisu utvrđivale bilo kakve činjenice koje bi se ticale isplate duga na ime računa stare devizne štednje, niti je sud odlučivao o postojećim ili novim građanskim pravima apelanta. Pravomoćnim rješenjem Općinskog suda, broj P-2346/01 od 19. maja 2010. godine taj sud se oglasio nenadležnim u predmetnom postupku i, u skladu sa odredbom člana 28. Zakona, spis proslijedio Agenciji kao nadležnom organu. S toga Ustavni sud smatra da predmetni postupak, u okolnostima kada pobijanim rješenjem nisu utvrđivana nova ni posebna građanska prava apelanta, ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje usmislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizilazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. S obzirom na zaključak Ustavnog suda iznesen u tački 7. ove odluke, Ustavni sud navode apelanta da je osporenim rješenjem povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine odnosno člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvnenciju smatra ratione materiae inkompatibilnim sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović