Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5234/10 (Z. H.)

Odluka donesena 11. 01. 2011.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5234/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 01. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. januara 2011. godine, u predmetu broj AP-5234/10, rješavajući apelaciju Zahida Herceglije, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zahida Herceglije podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Rev-10-000565 od 7. oktobra 2010. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 009-0-Gž-07-000606 od 6. oktobra 2009. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu, broj Pr-

397/03 od 6. decembra 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Zahid Herceglija (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 23. novembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-

Rev-10-000565 od 7. oktobra 2010. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 009-0-Gž-07-000606 od 6. oktobra 2009. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj Pr-397/03 od 6. decembra 2005. godine.

2. Presudom Općinskog suda, broj Pr-397/03 od 6. decembra 2005. godine, odbijen je u cjelosti tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da mu Aziz Konjo (u daljnjem tekstu: tuženi) isplati na ime nematerijalne štete iznos od 10.000,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama počev od 25. februara 2003. godine, pa do isplate, kao i da mu naknadi troškove postupka, a sve u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

3. Odlučujući o žalbi apelanta na prvostepenu presudu, Kantonalni sud je presudom, broj 009-0-Gž-07-000606 od 6. oktobra 2009. godine, žalbu odbio i potvrdio prvostepenu presudu.

4. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda, broj 009-0-Gž-07-000606 od 6. oktobra 2009. godine, izjavio reviziju Vrhovnom sudu, koji je rješenjem, broj 070-0-Rev-10-000565 od 7. oktobra 2010. godine, reviziju odbacio kao nedozvoljenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da prema odredbi člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, te je konstatovao da vrijednost pobijanog dijela presude u konkretnom predmetu iznosi 10.000,00 KM, pa je u skladu sa tim zaključio da nije ispunjen uslov za dopuštenost revizije iz citirane zakonske odredbe. Takođe, zaključio je da nisu ispunjene ni zakonske pretpostavke iz odredbe člana 237. stav 3. ZPP, te je shodno tome odlučio kao u dispozitivu rješenja u smislu člana 247. st 1. ZPP-a a u vezi sa članom 237. stav 2. ZPP-a.

5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo da ne bude disriminisan iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, kao i pravo opće zabrane diskriminacije iz člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka pretstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje takse, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda, broj 009-0-Gž-07-000606 od 6. oktobra 2009. godine izjavio reviziju, ali je ista, rješenjem Vrhovnog suda, broj 070-0-Rev-10-000565 od 7. oktobra 2010. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Nakon navedenog, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda, broj 009-0-Gž-07-

000606 od 6. oktobra 2009. godine.

9. S obzirom na to da je apelantu 30. oktobra 2009. godine uručena osporena presuda Kantonalnog suda, broj 009-0-Gž-07-000606 od 6. oktobra 2009. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 23. novembra 2010. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5234/10 (Z. H.) | Sudska praksa | Aktio