Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-533/10 (B. K.)
Odluka donesena 11. 01. 2011.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-533/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 01. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. januara 2011. godine, u predmetu broj AP 533/10, rješavajući apelaciju Božidara Klještana, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Božidara Klještana podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-
Rev-07-000 810 od 18. juna 2009. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Božidar Klještan (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vlasenice, podnio je 8. februara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-07-000 810 od 18. juna 2009. godine.
2. Apelant je 28. jula 2005. godine podnio tužbu Osnovnom sudu u Vlasenici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) protiv Opštine Vlasenica (u daljnjem tekstu: prvotužena) i ODKP «Čistoća» iz Vlasenice (u daljnjem tekstu: drugotužena) radi zaštite prava iz radnog odnosa.
3. Odlučujući o apelantovoj tužbi, Osnovni sud je donio presudu broj 092-0-P-06-000587 od 2. marta 2007. godine, kojom je djelimično usvojen apelantov tužbeni zahtjev, pobliže opisan u dispozitivu presude.
4. Rješenjem Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 014-0-
GŽ-07-000 186 od 30. maja 2007. godine uvažena je žalba drugotužene, te je preinačena prvostepena presuda Osnovnog suda, na način da je apelantov tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan u cijelosti. U obrazloženju svoje odluke, Okružni sud je, između ostalog, naveo da je apelant odlukom Skupštine Opštine Vlasenica broj 02-022-232/05 od 4. aprila 2005. godine rjazrješen dužnosti direktora drugotužene i da protiv te odluke, apelant nije vodio upravni spor. Apelant je u konkretnom slučaju propustio da vodi upravni spor protiv odluke Skuštine Opštine Vlasenica o njegovom razrješenju sa dužnosti direktora drugotužene koja se više ne može ispitivati u upravnom sporu, a pogotov ne u parničnom postupku kao prethodno pitanje, kako je to učinio prvostepeni sud, čime je povrijedio odredbu člana 12. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik RS» br. 58/03 do 63/07).
5. U međuvremenu je Ustavni sud Odlukom broj AP 2212/07 od 12. februara 2009. godine, odbacio kao nedopuštenu apelantovu apelaciju podnesenu protiv rješenja Okružnog suda broj 014-0-
GŽ-07-000 186 od 30. maja 2007. godine, zato što je preuranjena, a imajući u vidu da, u vrijeme donošenja Odluke Ustavnog suda, postupak po apelantovoj reviziji izjavljenoj Vrhovnom sudu, nije bio okončan.
6. Protiv rješenja Okružnog suda broj 014-0-GŽ-07-000 186 od 30. maja 2007. godine apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu koji je presudom broj 118-0-Rev-07-000 810 od 18. juna 2009. godine odbio reviziju apelanta. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud je naveo da je revizija apelanta neosnovana, te da je odluka drugostepenog suda pravilna.
7. Apelant ističe da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
10. Ustavni sud konstatuje da je u predmetnom postupku apelant propustio da iskoristi raspoloživi djelotvorni pravni lijek, odnosno da pokrene upravni spor protiv odluke prvotužene broj 02-022-232 od 31. marta 2005. godine. Apelant je u konkretnom slučaju trebao pokrenuti upravni spor protiv odluke prvotužene o njegovom razrješenju sa dužnosti direktora drugotuženog, jer je organ prvotužene donio takvu odluku u okviru svojih nadležnosti čija se pravilnost i zakonitost mogla osporavati samo u postupku u kome je donesena (upravnom sporu kod nadležnod suda). Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović