Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5408/10 (D.o.o. „Fimpak“ Pančevo)

Odluka donesena 11. 01. 2011.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5408/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 01. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. januara 2011. godine, u predmetu broj AP 5408/10, rješavajući apelaciju d.o.o. „Fimpak“ Pančevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija d.o.o. „Fimpak“ Pančevo podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 Ps 000702 10 Rev od 2. novembra 2010. godine, presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 Ps 000702 09 Pz od 11.

decembra 2009. godine i presude Osnovnog suda u Banjaluci broj 11 71 Ps 00702 05 Ps od 1. jula 2009. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. D.o.o. „Fimpak“ Pančevo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Pančeva, Republika Srbija, kojeg zastupa Ognjen Tadić, advokat iz Banjaluke, podnio je 3. decembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 Ps 000702 10 Rev od 2. novembra 2010. godine, presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 Ps 000702 09 Pz od 11. decembra 2009. godine i presude Osnovnog suda (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 11 71 Ps 00702 05 Ps od 1. jula 2009. godine.

2. Osnovni sud je 1. jula 2009. godine donio presudu broj 11 71 Ps 00702 05 Ps kojom je djelimično usvojen apelantov tužbeni zahtjev, pa je „Hidrat“ a.d. Ukrina, Čelinac (u daljnjem tekstu: tuženi) obavezan da apelantu, na ime glavnog duga isplati ukupan iznos od 124.741,65 KM, sa zakonskom zateznom kamatom, obračunatom od 13. marta 2002. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do isplate, kao i da apelantu naknadi troškove postupka u iznosu od 5.417,00 KM. Presudom je odbijen apelantov zajhtjev za isplatu zateznih kamata u iznosima i za periode pobliže precizirani dispozitivom navedene presude. Presudom je odbijen kao neosnovan apelantov zahtjev za naknadom troškova u dijelu koji predstavlja razliku traženih i dosuđenih troškova.

3. Okružni sud je 11. decembra 2009. godine donio presudu broj 71 0 Ps 000702 09 Pz kojom je uvažena žalba tuženog, pa je prvostepena presuda preinačena na način da je apelant u cijelosti odbijen sa tužbenim zahtjevom za isplatu iznosa od 124.741,65 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 13. marta 2002. godine do isplate i troškovima parničnog postupka u iznosu od 5.417,00 KM. Apelant je obavezan da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.600,00 KM. Presudom je odbijen apelantov zahtjev za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 71 0 Ps 000702 10 Rev od 2. novembra 2010. godine odbačna je revizija apelanta izjavljena protiv drugostepene presude, kao neblagovremena.

5. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbom člana 237. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09, u daljnjem tekstu: ZPP) propisano je da se u privrednim sporovima revizija može izjaviti u roku od 15 dana od dana dostavljanja prepisa presude. Takođe, Vrhovni sud je naveo da iz spisa predmeta proizilazi da je otpravak drugostepene presude dostavljen apelantu 31. decembra 2009. godine, te da je u skladu sa navedenim članom 237. stav 1 ZPP rok za izjavljivanje revizije istekao 15. januara 2010. godine. Kako je apelant reviziju predao sudu 29. januara 2010. godine Vrhovni sud je odlučio da je revizija apelanta neblagovremena. Takođe, Vrhovni sud je naglasio da okolnost što je 18. januara 2010. godine punomoćniku apelanta po drugi puta uručena drugostepena presuda nema utjecaja na odluku o blagovremenosti izjavljene revizije. Naime, Vrhovni sud je istakao da apelant nije u skladu sa članom 351. stav 7. ZPP dokazao da su netačni podaci koje sadrži potpisana dostavnica od 31. decembra 2009. godine, pri čemu treba imati u vidu da se u skladu sa članom 340. stav 4. ZPP dostavljanje advokatu ne mora izvršiti lično na njegove ruke, već i uručenjem pismena licu koje je zaposleno u njegovoj advokatskoj kancelariji.

6. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. U konkretnom slučaju, apelant nije blagovremeno izjavio reviziju Vrhovnom sudu protiv drugostepene presude. Iz tog razloga Vrhovni sud nije raspravljao o osnovanosti apelantove revizije, već je revizija odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo to pitanje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno izjaviti reviziju protiv drugostepene presude ili opravdati nemogućnost blagovoremenog izjavljivanja revizije, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis Ustavni sud, odluka broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim izjvljivanjem revizije nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka izjavio reviziju, na temelju koje redovni sudovi nisu mogli meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-1310/06, od 15. februara 2007. godine). Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5408/10 (D.o.o. „Fimpak“ Pančevo) | Sudska praksa | Aktio