Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5423/10 (A. Z. i ostali)
Odluka donesena 11. 01. 2011.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5423/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 01. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. januara 2011. godine, u predmetu broj AP 5423/10 rješavajući apelaciju Aide Zlomužica i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Aide Zlomužica, Nafiza Mustafića, Admira Balavca, Adisa Begovića, Nermina Sultića, Sadina Repeše, Amera Penave, Admira Kraljušića, Amele Lavić, Anisa Bajgorića, Nerdžada Sefera, Mušana Šarančića, Amira Jusufbegovića, Samira Macića, Halila Ćorića, Hasana Mujića, Mirsada Tipure, Suada Juge, Ibrahima Šipkovića, Džemala Krhana, Ervina Marića, Elvedina Šašića, Nijaza Padalovića, Hasana Omerike, Vedada Tucovića, Ibrahima Šatare, Tahira Pendića, Džemala Velića, Almira Zahirovića, Almira Pervana, Edina Đonke, Osmana Pece, Emira Begluga, Fuada Macanovića, Mustafe Omanovića, Hasana Biserovića, Seje Džine i Osmana Abaza podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 Rs 006980 08 Rsz od 3. septembra 2010. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu broj Pr-4346/05 od 31. marta 2008. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Aida Zlomužica i ostalih 37 nabrojanih u dispozitivu odluke (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Halil Mušinović advokat iz Konjica, podnijeli su 6. decembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 Rs 006980 08 Rsz od 3. septembra 2010. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj Pr-4346/05 od 31. marta 2008. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj Pr-4346/05 od 31. marta 2008. godine u cijelosti je odbijen tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da se Federacija Bosne i Hercegovine-Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tužena) obaveže da apelantima na ime neisplaćene naknade razlike za topli obrok u periodu od 1. februara 2003. godine do 1. maja 2005. godine isplati ukupan iznos od 143.811,60 KM, ovisno od apelanta, u iznosima i sa zakonskim zateznim kamatama pobliže preciziranim u dispozitivu presude. Apelanti su tužbenim zahtjevom tražili da se tužena obaveže da im naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.896,80 KM. Presudom su apelanti obavezani tuženoj naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.000,00 KM.
3. Presudom Kantonalnog suda broj 09 0 Rs 006980 08 Rsz od 3. septembra 2010. godine djelimično je uvažena žalba apelanata, pa je prvostepena presuda preinačena u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka, tako što je zahtjev tužene za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.000,00 KM odbijen. U preostalom dijelu žalba apelanata je odbijena i prvostepena presuda potvrđena.
4. Ustavni sud zapaža da su apelanti izjavili reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) protiv presude Kantonalnog suda broj 09 0 Rs 006980 08 Rsz od 3. septembra 2010. godine, a da pri tome nisu u skladu sa članom 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda obavijestili Ustavni sud da je postupak po izjavljenoj reviziji okončan.
5. Apelanti smatraju da im je osporenim povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu, utvrđeno članom II/3.k). Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;
7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
8. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, pa slijedi da je apelacija preuranjena.
9. Član 237. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH», br. 53/03, 73/05 i 19/06) glasi: «Član 237.
1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude.
2) Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.
3) Izuzetno Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»
10. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelanti imaju mogućnost da ponovo podnesu apelaciju u kojoj su, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužni na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović