Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5486/10 (I. G.)

Odluka donesena 11. 01. 2011.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5486/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 01. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. januara 2011. godine, u predmetu broj AP-5486/10, rješavajući apelaciju Izeta Gudića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Izeta Gudića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 46 0 P 004030 10 Rev od 26. augusta 2010. godine i presude Kantonalnog suda u Novom Travniku, broj 46 0 P 004030 08 Gž od 15. oktobra 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Izet Gudić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gornjeg Vakufa, podnio je 8. decembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 46 0 P 004030 10 Rev od 26. augusta 2010. godine i presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 46 0 P 004030 08 Gž od 15. oktobra 2008. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Bugojnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 46 0 P 004030 07 P od 29. februara 2008. godine, obavezana je Tvornica obrade metala d.d. Gornji Vakuf (u daljnjem tekstu: tuženi) da apelantu kao tužitelju isplati na ime neisplaćenih plaća za period od 5. novembra 1999. godine do 5. maja 2000. godine iznos od 1.200,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 5. februara 2007. godine, kao dana podnošenja tužbe pa do isplate, na ime otpremnine iznos od 1.017,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 6. maja 2000. godine pa do isplate kao i da apelantu izvrši uplatu doprinosa kod Federalnog zavoda PIO/MIO Mostar, Kantonalna administrativna služba Travnik, za period od 5. novembra 1999. godine do 5. maja 2000. godine, u iznosu od 423,53 KM.

3. Presudom Kantonalnog suda, broj 46 0 P 004030 08 Gž od 15. oktobra 2008. godine, uvažena je žalba tuženog i prvostepena presuda preinačena na način da je u cjelosti odbijen apelantov tužbeni zahtjev.

4. Apelant je protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu, koji je rješenjem broj 46 0 P 004030 10 Rev od 26. augusta 2010. godine, reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da prema odredbi člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, te je konstatovao da vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude iznosi 2.640,53 KM, pa je u skladu sa tim zaključio da nije ispunjen uslov za dopuštenost revizije iz citirane zakonske odredbe. Takođe, zaključio je da nisu ispunjene ni zakonske pretpostavke iz odredbe člana 237. stav 3. ZPP, te je shodno tome odlučio kao u dispozitivu rješenja u smislu člana 247. st 1. i 2. ZPP-a.

5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na privčno suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka pretstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje takse, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Apelant je izjavio reviziju protiv presude Kantonalnog suda broj 46 0 P 004030 08 Gž od 15. oktobra 2008. godine, koja je rješenjem Vrhovnog suda broj 46 0 P 004030 10 Rev od 26. augusta 2010. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, te proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda broj 46 0 P 004030 08 Gž od 15. oktobra 2008. godine.

9. Ustavni sud nije smatrao da je potrebno utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Kantonalnog suda, broj 46 0 P 004030 08 Gž od 15. oktobra 2008. godine, s obzirom na to da je Vrhovni sud odlučio po reviziji rješenjem, broj 46 0 P 004030 10 Rev od 26. augusta 2010. godine, pa se podrazumijeva da je navedenu presudu Kantonalnog suda primimio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 8. decembra 2010. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio presudu Kantonalnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5486/10 (I. G.) | Sudska praksa | Aktio