Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5578/10 (M. T.)
Odluka donesena 11. 01. 2011.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5578/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 01. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. januara 2011. godine, u predmetu broj AP-5578/10, rješavajući apelaciju Murata Terzića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Murata Terzića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 77 0 P 001383 10 Rev od 28. oktobra 2010. godine i rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 77 0 P 001383 10 Gž od 6. augusta 2010.
godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Murat Terzić (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Zajdenička advokatska kancelarija Miodraga Deretića i Draška Zeca iz Prijedora, podnio je 13. decembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 77 0 P 001383 10 Rev od 28. oktobra 2010. godine i rješenja Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 77 0 P 001383 10 Gž od 6. augusta 2010. godine.
2. Rješenjem Osnovnog suda u Prijedoru broj 77 0 P 001383 07 P od 11. januara 2010. godine koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda broj 77 0 P 001383 10 Gž od 6. augusta 2010. godine odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da ga je prednik tužene H.S. smetao u posljednjem mirnom i faktičkom posjedu nekrenina pobliže označenih u prvostepenom rješenju na način pobliže označen u navedenom rješenju.
3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 77 0 P 001383 10 Rev od 28. oktobra 2010. godine odbačena je kao neosnovana revizija koju je apelant izjavio protiv rješenja Okružnog suda broj 77 0 P 001383 10 Gž od 6. augusta 2010. godine. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da se u konkretnom predmetu radi o sporu radi smetanja posjeda. Odredbom člana 426. stav 4. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07, u daljnjem tekstu: ZPP) propisano je da protiv rješenja o smetanju posjeda revizija nije dozvoljena, zbog čega je apelantova revizija i odbačena.
4. Apelant smatra da su osporenim odlukama povrijeđena njegova prava iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelanti moraju da dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelanti odlučuju o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Iz apelacionih navoda kao i priloženih dokumenata proističe da je apelant protiv rješenja Okružnog suda izjavio reviziju, ali je ona osporenim rješenjem Vrhovnog suda, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju rješenja Okružnog suda broj 77 0 P 001383 10 Gž od 6. augusta 2010. godine.
8. Na temelju navoda iz apelacije, Ustavni sud je utvrdio da je rješenje Okružnog suda broj 77 0 P 001383 10 Gž od 6. augusta 2010. godine apelantu dostavljeno 6. septembra 2010. godine. S obzirom da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 13. decembra 2010. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio presudu Kantonalnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović