Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5602/10 (M. G.)

Odluka donesena 11. 01. 2011.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5602/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 01. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. januara 2011. godine, u predmetu broj AP 5602/10, rješavajući apelaciju Milana Gavrića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milana Gavrića podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Doboju broj 85 0 P 003079 10 Gž od 6. oktobra 2010. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Milan Gavrić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, kojeg zastupa Goran Nešković, advokat iz Doboja, podnio je 13. decembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 85 0 P 003079 10 Gž od 6. oktobra 2010. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Doboju broj 85 0 P 003079 09 P od 9. marta 2010. godine, u pravnoj stvari apelanta protiv tuženog DOO «Vodovod» Osječani iz Osječana (u daljnjem tekstu: tuženi), radi poništenja odluka, poništene su kao nezakonite odluke tuženog donesene na Skupštini od 7. jula 2007. godine i 29. marta 2008. godine i tuženi obavezan da apelantu naknadi troškove parničnog postupka iznosu od 4.838,00 KM.

3. Rješenjem Okružnog suda broj 85 0 P 003079 10 Gž od 6. oktobra 2010. godine žalba tuženog je uvažena, pobijana presuda ukinuta i tužba odbačena, te je apelant obavezan da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.186,00 KM. U obrazloženju rješenja je navedeno da je 7. jula 2007. godine Skupština tuženog donijela odluku kojom je apelantu prestalo svojstvo osnivača te je razriješen sa svih funkcija i ovlaštenja u tuženom, koju odluku su potpisali osnivači Miloš Stajić i Zoran Simić, a odlukom Skupštine od 29. marta 2008. godine je potvrđena odluka od 7. jula 2007. godine. Također je istaknuto da je odluku od 7. jula 2007. godine apelant primio putem pošte 2. februara 2008. godine. U vezi s tim Okružni sud je naveo da u smislu odredbe člana 382. stav 3. Zakona o preduzećima («Službeni glasnik RS» br. 24/98, 62/02, 66/02, 38/03, 97/04 i 34/06) isključeni član društva sa ograničenom odgovornošću može pokrenuti spor pred sudom u roku od 30 dana od dana dostavljanja odluke o isključenju, što u konkretnom slučaju znači da ovaj rok teče od 2. februara 2008. godine. Stoga je sud istakao da s obzirom na činjenicu da je apelant svoju tužbu za poništenje odluka o isključenju iz društva podnio prvostepenom sudu 8. januara 2009. godine, to jest nakon isteka roka koji je prekluzivne prirode i propuštanjem koga se gubi i samo pravo, to je tužba neblagovremeno podnesena, pa je zbog toga odlučeno kao u dispozitivu.

4. Apelant se žali da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju Okružni sud nije raspravljao o osnovanosti apelantovog tužbenog zahtjeva, već je tužba odbačena iz formalnih razloga, obzirom da apelant nije u zakonom propisanom roku podnio tužbu nadležnom sudu, čime je izgubio pravo na traženje sudske zaštite. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant toga je morao blagovremeno podnijeti tužbu ili opravdati nemogućnost blagovremenog podnošenja tužbe, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant, neblagovremenim podnošenjem tužbe sudu, nije efektivno iscrpio pravne lijekove, te da redovni sud u predmetnom postupku nije mogao meritorno odlučivati o apelantovoj tužbi, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5602/10 (M. G.) | Sudska praksa | Aktio