Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5648/10 (Ć. V.)
Odluka donesena 11. 01. 2011.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5648/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 01. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. januara 2011. godine, u predmetu broj AP 5648/10, rješavajući apelaciju Ćazima Vejzovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ćazima Vejzovića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 U 001618 09 U od 3. novembra 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Ćazim Vejzović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Agan Abdulahović, advokat iz Tuzle, podnio je 16. decembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 03 0 U 001618 09 U od 3. novembra 2010. godine.
2. Rješenjem Ministarstva unutrašnjih poslova – Policijski odbor Tuzla broj 08-01/4-34.4-
2385/09 od 29. aprila 2009. godine odbijena je žalba apelanta izjavljena protiv rješenja tuženog Ministarstva unutrašnjih poslova Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: tuženi) broj 08-03/1-3-34.4-
2385/04 od 17. marta 2009. godine kojim je odbijen prijedlog apelanta za obnovu postupka koji je okončan rješenjem tuženog broj 08-03/1-3-34.4-2385/04 od 28. juna 2004. godine kojim je po službenoj dužnosti utvrđeno da apelantu prestaje radni odnos kod tuženog sa 30. junom 2004. godine.
3. Rješenjem Kantonalnog suda broj 03 0 U 001618 09 U od 3. novembra 2010. godine u upravnom sporu apelanta protiv tuženog, u upravnoj stvari obnove postupka okončanog rješenjem o prestanku radnog odnosa kod tuženog, tužba apelanta je odbačena. U obrazloženju rješenja je navedeno da se u konkretnom slučaju ne radi o upravnopravnom, nego o klasičnom radnopravnom (građanskom) odnosu, to jest zahtjevu apelanta za obnovu postupka iz osnova prestanka radnog odnosa po službenoj dužnosti zbog ispunjenja uslova za sticanje starosne penzije, te kako predmet odlučivanja ne spada u područje djelovanja tuženog iz osnova javnopravnih ovlaštenja, to se može zaključiti da se u konkretnom slučaju ne radi o upravnoj stvari, a samim tim ni o upravnom aktu, zbog čega se ni akt kojim je odlučeno o žalbi apelanta ne može smatrati upravnim aktom u smislu odredbe člana 8. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine Federacije BiH», broj 9/05).
4. Apelant se žali da je osporenim rješenjem povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. U konkretnom slučaju apelant se žali na rješenje Kantonalnog suda broj 03 0 U 001618 09 U od 3. novembra 2010. godine kojim je odbačena tužba apelanta. U toku postupka pred Kantonalnim sudom ovaj sud je utvrdio da rješenje tuženog od 3. novembra 2010. godine nema karakter upravnog akta te da se isto ne može pobijati u upravnom sporu. Dakle, apelant osporava jednu procesnu odluku u kojoj nije raspravljano o apelantovim pravima i obavezama već isključivo o postojanju procesnih pretpostavki za vođenje upravnog spora.
7. Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava prema kojoj je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenljiv ili ne sadržan u odgovoru na pitanje «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi Evropski sud za ljudska prava, odluke Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine, stav 41; i H . v. France od 24. oktobra 1989. godine, stav 47.). Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava, koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita da li su ishod ili «posljedica» predmetnog postupka bili odlučujući za utvrđivanje apelantovih građanskih prava i obaveza.
8. Ustavni sud zapaža da se u postupku pred Kantonalnim sudom nije odlučivalo o bilo kakvom građanskom pravu ili obavezi apelanta, budući da se pred ovim sudom raspravljala samo procesna dopustivost tužbe za pokretanje upravnog spora. Prema tome, ishod procedure u kojoj je donesena osporena odluka nije bio odlučujući za utvrđivanje apelantovih građanskih prava i obaveza. Nakon navedenog, pitanje predmetnog postupka ne ulazi u domen člana 6. stav 1. Evropske konvencije odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine zbog čega je apelacija, ratione materiae, inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Apelant se žali da je osporenim rješenjem povrijeđeno i njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud zapaža da se u postupku koji apelant osporava nije raspravljalo ni o apelantovoj imovini, pa je apelacija i u odnosu na navode o povredi prava na imovinu, također, ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović