Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-780/10 („ALKA“ d.o.o. za proizvodnju, trgovinu i ugostiteljstvo Tuzla)

Odluka donesena 11. 01. 2011.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-780/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 01. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. januara 2011. godine, u predmetu broj AP 780/10, rješavajući apelaciju „ALKA“ d.o.o. za proizvodnju, trgovinu i ugostiteljstvo Tuzla, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „ALKA“ d.o.o. za proizvodnju, trgovinu i ugostiteljstvo Tuzla podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-Pžp-09-000187 od 14.

decembra 2009. godine i rješenja Općinskog suda u Tuzli broj 032-0- Pr-09-000075 od 6. marta 2009. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. „ALKA“ d.o.o. za proizvodnju, trgovinu i ugostiteljstvo Tuzla (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Elmir Majdančić, advokat iz Tuzle, podnio je 2. marta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 003-0-Pžp-09-000187 od 14. decembra 2009. godine i rješenja Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 032-0-Pr-09- 000075 od 6. marta 2009. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda broj 032-0-Pr-09-000075 od 6. marta 2009. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 003-0-Pžp-09-000187 od 14. decembra 2009. godine odbačen je kao neblagovremen apelantov zahtjev za sudsko odlučivanje protiv prekršajnog naloga broj 100.262.639.1 od 14. decembra 1997. godine, izdatom od strane Kantonalne uprave za inspekcijske poslove Tuzla, zbog prekršaja iz člana 93. stav 1. tačka 11. u vezi sa članom 17. Zakona o veterinasrtvu BiH.

3. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno postupio, kada je odbacio kao neblagovremen apelantov zahtjev za sudsko odlučivanje po predmetnom prekršajnom nalogu. Kantonalni sud je naveo da je odredbama člana 34. stav 1. tačka 12. Zakona o prekršajima Federacije Bosne i Hercegovine propisano da „okrivljeni koji nije zadovoljan prekršajnim nalogom mora zatražiti sudsko odlučivanje o prekršajnom nalogu u roku od 8 dana od dana uručenja, dok je odredbom člana 35. stav 3. istog Zakona propisano da će se ukoliko je prekršajni nalog uručen putem pošte smatrati da je dostavljanje naloga izvršeno po isteku 5 radnih dana nakon što ga je ovlašteni organ predao na poštu, a kada je prekršajni nalog uručen osobno, datum uručenja je datum kada ga je okrivljeni primio“. Kantonalni sud je naveo da je iz podataka spisa utvrdio da je sporni prekršajni nalog 17. decembra 2007. godine od strane ovlaštenog organa predat na poštu, da ga je apelant zaprimio 19. decembra 2007. godine, te da se u skladu sa članom 35. stav 3. Zakona ima smatrati da je predmetni nalog dostavljen apelantu istekom pet radnih dana od dana predaje pošti. Kako je apelant 14. januara 2009. godine zatražio sudsko odlučivanje u ovom predmetu, prema mišljenju Kantonalnog suda prvostepeni sud je pravilno i u skladu sa odredbom člana 44. stav 2. Zakona apelantov zahtjev za sudsko odlučivanje po predmetnom prekršajnom nalogu odbacio kao neblagovremen. Kantonalni sud je zaključio da je apelant imao mogućnost da pred prvostepenim sudom ospori činjenične tvrdnje iz predmetnog prekršajnog naloga i u tom pravcu predloži izvođenje dokaza, koju mogućnost apelant propuštanjem roka za podnošenje zahtjeva za sudsko odlučivanje po predmetnom nalogu, nije koristio.

4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju, apelant nije blagovremeno podnio zahtjev za sudsko odlučivanje po propuštanjem roka za podnošenje zahtjeva za sudsko odlučivanje protiv prekršajnog naloga broj 100.262.639.1 od 14. decembra 1997. godine. Iz tog razloga Općinski sud nije raspravljao o osnovanosti apelantovog zahtjeva, već je zahtjev odbačen iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesen u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo to pitanje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno podnijeti zahtjev za sudsko odlučivanje po predmetnom nalogu ili opravdati nemogućnost blagovoremenog podnošenja zahtjeva, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis Ustavni sud, odluka broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim podnošenjem zahtjeva za sudsko odlučivanje nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnio tužbu, na temelju koje redovni sudovi nisu mogli meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-1310/06, od 15. februara 2007. godine). Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-780/10 („ALKA“ d.o.o. za proizvodnju… | Sudska praksa | Aktio