Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1963/08 (G. D.)

Odluka donesena 11. 01. 2011.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 2. Protokola 1 uz EK i član II/3.l) Ustava BiH (Pravo na obrazovanje)
Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Pravo na obrazovanje
  • Upravni spor
  • Upravni postupak
  • Pristup sudu
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1963/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 01. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. januara 2011. godine, u predmetu broj AP 1963/08, rješavajući apelaciju Gojka Draškovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Gojka Draškovića podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 011-0-U-07-

000 741 od 24. aprila 2008. godine, Rješenja Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske broj 07.1-5187/07 od 3. augusta 2007. godine i Rješenja republičkog prosvjetnog inspektora Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske broj 07.2.02-18-39/07 od 23. aprila 2007. godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Gojko Drašković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Istočnog Sarajeva, kojeg zastupa Radmila Plavšić, advokat iz Banjaluke, podnio je 1. jula 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-U-07-000 741 od 24. aprila 2008. godine, Rješenja Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 07.1-5187/07 od 3. augusta 2007. godine i Rješenja republičkog prosvjetnog inspektora Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske (u daljnjem tekstu: inspektor) broj 07.2.02-18-39/07 od 23. aprila 2007. godine.

2. Rješenjem inspektora broj 07.2.02-18-39/07 od 23. aprila 2007. godine naređeno je Fakultetu za poslovne studije Banjaluka (u daljnjem tekstu: Fakultet) da u roku od 15 dana apelantu poništi upis u peti semestar školske 2005/06. godine, zatim, da poništi sve ispite, da poništi uvjerenje o diplomiranju broj 1138/06, te da u «Službenom glasniku Republike Srpske» proglasi ništavim uvjerenje o diplomiranju koje je izdato na apelantovo ime.

3. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelant upisan na Fakultet u peti semestar školske 2005/06. godine na osnovu neovjerene kopije diplome Više ekonomske škole u Peći broj 01-119/91 od 23. juna 1998. godine i bez uvjerenja o položenim ispitima na navedenoj Višoj ekonomskoj školi. Dalje je navedeno da apelant nije upisan na treću godinu studija u skladu sa članom 41. Statuta Fakulteta, kojim je regulirano da se lica sa završenom višom školom upisuju uslovno na treću godinu osnovnih akademskih studija, a da uslove određuje Nastavno-naučno vijeće Fakulteta na prijedlog prodekana za nastavu. U inspekcijskom pregledu je utvrđeno da u apelantovom dosjeu ne postoje napisani uslovi koje je odredilo Nastavno-naučno vijeće Fakulteta, niti prijedlog prodekana za nastavu, pa tako ne postoje propisani uslovi za upis u treću godinu studija. Pored toga, apelant je redovno upisan u treću godinu studija, a ne uslovno. Također, dekan Fakulteta je rješenjem od 30. decembra 2005. godine priznao sve ispite za dvije godine studija sa navedene Više ekonomske škole bez upoređivanja nastavnog plana i programa te škole sa nastavnim planom i programom Fakulteta, što je u suprotnosti sa članom 41. Statuta Fakulteta. Inspektor je zaključio da, s obzirom na to da upis u peti semestar nije proveden u skladu sa Statutom Fakulteta, posljedice upisa nisu valjane, među kojim posebno treba izdvojiti ispite koje je apelant polagao u toku petog i šestog semestra, a koji kao takvi nisu mogli proizvesti pravno valjane posljedice koje su preduslov za odbranu diplomskog rada i izdavanje uvjerenja o diplomiranju.

4. Prigovor Fakulteta izjavljen protiv navedenog rješenja inspektora odbijen je kao neosnovan Rješenjem Ministarstva broj 07.1-5187/07 od 3. augusta 2007. godine.

5. U obrazloženju rješenja Ministarstva je navedeno da je pobijano rješenje doneseno na osnovu činjeničnog stanja utvrđenog inspekcijskim pregledom na Fakultetu, koji je izvršen 10. aprila 2007. godine s ciljem kontrole primjene Zakona o visokom obrazovanju, opštih propisa i drugih akata iz oblasti visokog obrazovanja i provjere izdatih uvjerenja o diplomiranju. Također je navedeno da je pregledu prisustvovao direktor Fakulteta, koji je bez primjedaba potpisao tom prilikom sačinjeni zapisnik. Prema ocjeni Ministarstva, prvostepeni organ je u provedenom postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i pravilno ocijenio dokaze, te pravilno primijenio materijalno pravo. Također, prema mišljenju Ministarstva, neprihvatljivi su navodi u prigovoru da je trebalo samo ostaviti rok za otklanjanje nepravilnosti, ukoliko su one postojale prilikom upisa i priznavanja položenih ispita. Ministarstvo je navelo da je u konkretnom slučaju evidentno da apelantov upis i priznavanje ispita nisu izvršeni u skladu sa Zakonom o univerzitetu i Statutom Fakulteta, da nije proveden propisani postupak, niti je pribavljena dokumentacija potrebna za priznavanje ispita i određivanje diferencijalnih ispita. Prema zaključku Ministarstva, u konkretnom slučaju se radi o takvoj povredi zakona čije posljedice se nisu mogle ispraviti samo naknadnom dostavom dokumentacije.

6. Fakultet je tužbom protiv navedenog rješenja Ministarstva pokrenuo upravni spor pred Okružnim sudom, koji je Presudom broj 011-0-U-07-000 741 od 24. aprila 2008. godine tužbu odbio kao neosnovanu.

7. U obrazloženju presude je navedeno da apelant, kao zainteresovano lice, nije dostavio odgovor na tužbu iako mu je tužba sa poukom o tom pravu uredno dostavljena. Okružni sud je dalje naveo da je, prema ocjeni tog suda, pravilan pravni stav Ministarstva. Istaknuto je da je članom 38. Zakona o univerzitetu propisano da student u toku studija može jedanput preći u drugu visokoškolsku ustanovu istog ili različitog usmjerenja, te da se statutom visokoškolske ustanove bliže utvrđuju način i uslovi prelaska, kao i priznavanje položenih ispita. Shodno članu 39. istog zakona, lica sa završenom višom školom ili prvim stepenom osnovnog studija mogu nastaviti studije na odgovarajućoj visokoškolskoj ustanovi pod uslovima utvrđenim statutom. U obrazloženju presude je dalje navedeno da je u predmetnoj upravnoj stvari nesporno utvrđeno da je apelant podnio zahtjev za upis u peti semestar na Fakultetu, prilažući neovjerenu kopiju diplome sa Više ekonomske škole u Peći, bez prilaganja uvjerenja o položenim ispitima sa navedene škole, a što je Fakultet uvažio i obavio traženi upis, što predstavlja povredu člana 154. Zakona o opštem upravnom postupku. Navedenom odredbom zakona je propisano da isprave koje služe kao dokaz podnose same stranke ili ih pribavlja organ, te da te isprave stranka podnosi u originalu, mikrofilmskoj kopiji, u reprodukciji, ovjerenom ili običnom prepisu. Okružni sud je zaključio da, s obzirom na to da predmetne isprave imaju status javnih isprava kojima se dokazuju određene činjenice, u konkretnom slučaju nisu ispunjeni formalni uslovi da bi navedene isprave bile validne.

8. Okružni sud je dalje naveo da se u apelantovom dosjeu nalazi rješenje o priznavanju svih ispita, bez razlike ispita i bez materijalnih dokaza o upoređivanju nastavnih planova i programa navedene više škole i Fakulteta, te dokaz da je apelant ispite iz treće godine polagao u periodu od 28. februara do 9. jula 2006. godine. Pomenute isprave sadrže manjkavosti jer nisu izdate u skladu sa članom 44. Zakona o univerzitetu i članom 41. Statuta Fakulteta. Navedenim članovima je propisano da student može upisati narednu godinu studija u skladu s odlukom Nastavno-naučnog vijeća visokoškolske ustanove koju potvrđuje Nastavno-naučno vijeće univerziteta i da ne može polagati ispite iz tekuće godine dok ne položi ispite iz prethodne godine. Okružni sud je zaključio da su prilikom vršenja upisa apelanta pa dalje počinjene povrede pomenutih odredaba Statuta i Zakona o univerzitetu koje su takve prirode da dovode do poništenja isprava donijetih u tom pravcu, kao i iz toga proizašlih posljedica, te se za njihovo otklanjanje ne može ostavljati rok. Okružni sud je, također, naveo da tvrdnje Fakulteta da je upis proveden na zakonit način nisu ničim potkrijepljene u provedenom postupku, niti je od važnosti razlog apelantovog prebacivanja sa jedne škole na drugu.

9. Apelant smatra da su osporenim odlukama povrijeđena njegova prava na pristup sudu i na pravično i fer-suđenje zaštićena članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i članom 1. tačka 5. Sporazuma o ljudskim pravima sadržanog u Aneksu 6. uz Opšti okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini, zatim, pravo na obrazovanje iz člana II/3.l) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana 1. tačka 12. Sporazuma o ljudskim pravima, te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant je istakao da su prvostepeno i drugostepeno upravno rješenje u konkretnom slučaju doneseni na temelju zapisnika o izvršenom inspekcijskom pregledu na Fakultetu, a bez apelantovog učešća, zbog čega su povrijeđene odredbe čl. 9. i 131. Zakona o opštem upravnom postupku (u daljnjem tekstu: ZOUP). Također je istakao da, s obzirom na to da u upravnom postupku nije učestvovao apelant koji u konkretnom slučaju «ima svojstvo uzgredne stranke» i na čiju je štetu donesen upravni akt čija je zakonitost bila predmet ocjene pred Okružnim sudom, prema apelantovom mišljenju, očigledno je da su osporeni akti doneseni uz povredu pravila postupka iz čl. 9. i 131. ZOUP. Apelant smatra da je Ministarstvo propustilo da mu dostavi drugostepeno upravno rješenje, kako bi on protiv njega izjavljivao pravni lijek. Pored toga, apelant ističe da je, zbog toga što mu nije data mogućnost da učestvuje u upravnom postupku i na taj način ospori nalaz inspekcijskog pregleda, došlo do situacije da se na nepravilno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje očito površno i pogrešno primijenilo materijalno pravo. Dalje je naveo da nije tačno da se u apelantovom dosjeu nalazila neovjerena kopija diplome, a i pod pretpostavkom da je bilo tako, apelant smatra da je morao biti pozvan da takav nedostatak otkloni. Apelant je istakao da su predmetni nastavnici dali mišljenje o priznavanju ispita, a što nije pravilno ocijenjeno u provedenom postupku. Također je naveo da je u drugim identičnim i sličnim slučajevima Okružni sud donosio drukčije odluke, u korist upisanih studenata.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

11. Ustavni sud najprije zapaža da je Okružni sud tretirao apelanta kao zainteresovano lice u sudskom postupku upravnog spora, omogućivši mu da se radi zaštite svojih prava uključi u konkretni postupak. Ustavni sud dalje ističe da se u predmetnom postupku odlučivalo o pravnoj valjanosti apelantovog upisa u peti semestar na Fakultetu, zatim, o pravnoj valjanosti položenih ispita, kao i uvjerenja o diplomiranju, zbog čega je ishod predmetnog postupka bio odlučujući za apelantovo pravo na obrazovanje kao građansko pravo, zbog čega je u konkretnom slučaju primjenjiv član 6. stav

1. Evropske konvencije.

12. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 ), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. Ustavni sud ističe da apelant navodi povredu prava na pristup sud zagarantiranog članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, jer nije učestvovao u upravnom postupku, a zbog čega nije koristio niti daljnje pravne lijekove. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju konačno upravno rješenje doneseno na osnovu činjenica utvrđenih u inspekcijskom pregledu apelantovog dosjea na Fakultetu. Okružni sud je u postupku upravnog spora dostavio apelantu tužbu kojom je Fakultet osporio zakonitost rješenja Ministarstva s poukom o pravu da sudu dostavi odgovor na tužbu. Ustavni sud ističe da je Okružni sud time omogućio apelantu da se uključi u konkretni postupak radi zaštite svojih prava i pravnih interesa, pozivajući se na nezakonitosti koje je naveo u apelaciji. Pošto apelant nije koristio navedeno pravo, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi prava na pristup sudu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.

14. U vezi sa apelantovim navodima o kršenju prava na pravično suđenje i prava na obrazovanje, koji se odnose na način na koji su u upravnom postupku i postupku upravnog spora utvrđene činjenice i primijenjeno materijalno i procesno pravo, Ustavni sud ukazuje da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).

15. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da su upravni organi i Okružni sud dovoljno jasno obrazložili svoje odluke primjenjujući relevantne odredbe materijalnog i procesnog prava, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ustavni sud, također, ukazuje da apelant ne nudi bilo kakve argumente koji bi opravdali njegovu tvrdnju da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje i prava na obrazovanje, osim što je nezadovoljan ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da apelant nema „opravdan zahtjev“ koji pokreće pitanja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na obrazovanje iz člana II/3.l) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju koja bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje i obrazovanje očigledno (prima facie) neosnovani.

16. Apelantove navode o tome da je u drugim slučajevima Okružni sud odlučivao drugačije nego u konkretnom slučaju Ustavni sud neće razmatrati s obzirom na to da Ustavni sud prilikom odlučivanja povodom apelacije uzima u obzir okolnost svakog konkretnog slučaja. Stoga je Ustavni sud o predmetnoj apelaciji razmatrao samo apelantove navode u odnosu na konkretan postupak. Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra da apelant ne nudi činjenice koje bi mogle opravdati tvrdnju da postoji povreda ustavnog prava na koje se poziva, te da bi bilo potrebno meritorno ispitivanje. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.

17. U vezi sa apelantovim navodima o kršenju prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, Ustavni sud ukazuje da je apelant imao na raspolaganju pravni lijek za zaštitu prava koji nije iskoristio. Činjenica da apelant nije iskoristio pravni lijek koji mu je bio na raspolaganju ne dovodi ni na koji način u pitanje dostupnost ili efikasnost tog pravnog lijeka, niti na bilo koji način pokreće pitanja iz člana 13. Evropske konvencije. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na djelotvoran pravni lijek očigledno (prima facie) neosnovani.

18. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana ukoliko ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da nije „žrtva“ kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1963/08 (G. D.) | Sudska praksa | Aktio