Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-789/08 (G. P.)

Odluka donesena 11. 01. 2011.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Izvršni postupak
  • Legitimno očekivanje
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-789/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 01. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. januara 2011. godine, u predmetu broj AP-789/08, rješavajući apelaciju Goluba Panića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Goluba Panića podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Doboju broj 013-0-Gž-07-

000 311 od 21. januara 2008. godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Golub Panić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, podnio je, 10. marta 2008. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 013-0-Gž-07-000 311 od 21. januara 2008. godine.

2. Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje RS Bijeljina-filijala Doboj je, rješavajući po zahtjevu apelanta u upravnoj stvari ostvarivanja prava na dodatak uz penziju, donio rješenje broj 1138019712 od 19. juna 2003. godine, kojim je apelantu priznato pravo na dodatak uz penziju u mjesečnom iznosu od 109,37 KM počev od 1. aprila 2004. godine. U izreci rješenja je navedeno da će isplatu dodatka uz penziju vršiti Fond PIO kada Vlada RS dostavi sredstava za tu namjenu. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelant ostvario pravo na starosnu penziju koja je 1. juna 2003. godine iznosila 423,91 KM i da je prema rješenju o kategorizaciji boraca od 20. decembtra 2002. godine bio angažovan u zoni borbenih dejstava na teritoriji bivše SFRJ odnosno teritoriji BiH ukupno 54 mjeseca. Protiv navedenog rješenja od 19. juna 2003. godine niko nije izjavljivao žalbu niti pokretao upravni spor te je isto postalo pravosnažno.

3. Apelant je u aprilu 2004. godine Osnovnom sudu u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) podnio prijedlog za izvršenje protiv Fonda PIO (u daljnjem tekstu: izvršenik) radi izvršenja i naplate. Apelant je izvršenje predložio na temelju gore navedenog rješenja Fonda PIO od 19. juna 2003. godine, kojim mu je priznato pravo na dodatak uz penziju. Apelant je predložio je da se prema izvršeniku odredi izvršenje u iznosu od 1.312,44 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 1. aprila 2004. godien do isplate, na novčanim sredstvima koja se vode na računu Razvojne banke.

4. Osnovni sud je, odlučujući o apelantovom prijedlogu, donio rješenje broj I-1126/04 od 8. aprila 2004. godine kojim je dozvolio predloženo izvršenje. Izvršenik je izjavio prigovor kojeg je Osnovni sud usvojio i obustavio izvršenje određeno rješenjem istog suda.

5. Odlučujući o apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv rješenja prvostepenog suda kojim je prigovor izvršenika usvojen, Okružni sud je donio rješenje broj Gž-343/04 od 6. jula 2004. godine kojim je žalbu uvažio, prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.

6. U ponovnom postupku, Osnovni sud je rješenjem broj I-274704 od 12. oktobra 2004. godine usvojio prigovor izvršenika, ukinuo sve provedene izvršene radnje i izvršenje obustavio u cijelosti. Apelantov prijedlog za izvršenje odbačen je kao nedozvoljen. U obrazloženju rješenja je navedeno da je u upravnom aktu, na osnovu kojeg je apelant zatražio izvršenje, određeno da će se isplata dodatka uz penziju vršiti kada Vlada RS za tu namjenu dostavi sredstva izvršeniku. Radi navedenog, Osnovni sud je zaključio da takav upravni akt ne predstavlja izvršnu ispravu u smislu odredbe iz člana 23. stav 1. tačka 2. Zakona o izvršnom postupku («Službeni glasnik RS» broj 59/03; u daljnjem tekstu: ZIP), jer je odredbom člana 130. Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca («Službeni glasnik RS» broj 35/99), dakle posebnim Zakonom propisano, odloženo plaćanje. Osnovni sud je ocijenio da nije ispunjen uslov iz drugog stava izvršne isprave pa se ne može tražiti ni prinudno izvršenje.

7. Okružni sud je rješenjem broj Gž-603/04 od 25. januara 2005. godine apelantovu žalbu izjavljenu protiv rješenja prvostepenog suda od 12. oktobra 2004. godine uvažio, prvostepeno rješenje ukinuo i vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. U obrazloženju rješenja Okružni sud je istakao da je pravno shvatanje prvostepenog suda pogrešno, budući da prema ocjeni Okružnog suda izvršni naslov ispunjava uslove za izvršenje propisane u odredbi člana 23. stav 1. tačka 2. ZIP-a.

8. Osnovni sud je u ponovnom postupku donio rješenje broj I-37/05 od 17. marta 2005. godine kojim je prigovor izvršenika odbio kao neosnovan i odložio izvršenje rješenja o izvršenju broj I-

1126/03 od 15. aprila 2004. godine, do donošenja posebnih zakona kojima će se regulisati izvršenje sudskih odluka po osnovu stare devizne štednje, ratne štete i drugih upravnih akata na osnovu potraživanja iz perioda od maja 1992. godine do juna 1996. godine.

9. Okružni sud je rješenjem broj Gž-352/05 od 23. marta 2006. godine drugi stav izreke prvostepenog rješenja ukinuo i u tom dijelu vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. Okružni sud je ocijenio da je u konkretnom slučaju pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

10. U ponovnomn postupku, rješenjem Osnovnog suda broj 085-0-I-06-000 172 od 27. novembra 2006. godine odbijen je prigovor izvršenika na rješenje o izvršenju broj I-1126/03 od 15. aprila 2004. godine kao neosnovan. U drugom stavu rješenja, navedeno je da se nastavlja izvršni postupak u predmetu broj I-1126/03 od 15. aprila 2004. godine te je naloženo Razvojnoj banci filijala Doboj da novčana sredstava, za koja je određeno izvršenje sa kamatom i troškovima izvršenja, prenese sa računa izvršenika na račun apelanta. U obrazloženju rješenja je navedeno da je sud, odlučujući o prigovoru izvršenika a postupajući prema uputama Okružnog suda, zakazao ročište na kojem je izvršenik istakao da rješenje kojim je apelantu priznato pravo na dodatak uz penziju ne predstavlja izvršnu ispravu u smislu odredaba ZIP-a. Nakon uvida u preostalu dokumentaciju, Osnovni sud je zaključio da je rješenjem, čije je izvršenje apelant zatražio, utvrđena visina mjesečne novčane obaveze izvršenika, zbog čega po ocjeni suda navedeno rješenje ispunjava uslove podobnosti za izvršenje.

11. Odlučujući o žalbi izvršenika protiv rješenja od 26. novembra 2006. godine Okružni sud je donio rješenje broj 013-0-Gž-07-000 311 od 21. januara 2008. godine kojim je žalbu uvažio, pobijanio rješenje preinačio tako što je obustavio izvršni postupak određen rješenjem prvostepenog suda broj I-1126/03 od 15. aprila 2004. godine i ukinuo sve sprovedene izvršene radnje. U obrazloženju rješenja, Okružni sud je istakao da je apelant podnio prijedlog za izvršenje rješenja donesenog u upravnom postupku i to radi naplate duga na novčanim sredstvima izvršenika. Okružni sud je ocijenio da apelantov prijedlog za izvršenje nije usklađen sa ispravom na osnovu koje je podnesen. Naime, kako je dalje obrazloženo, izvršna isptava glasi na ispunjenje novčane obaveze u mjesečnom iznosu od 109,37 KM a prijedlogom apelanta je zatraženo da mu se isplati iznos od 1.312,64 KM. Osim toga, kako je dalje navedeno, rješenjem izvršenika nije određen rok ispunjenja obaveze nego je navedeno da će se isplata vršiti kada Vlada RS dostavi sredstva za tu namjenu. Nesporno je da ta sredstva nikada nisu dostavljena i da zbog toga izvršenik nije u mogućnosti ispuniti svoju obavezu. Okružni sud je zaključio da izvršna isprava nije podobna za izvršenje u smislu odredbe iz člana 27. st. 1. i 2. ZIP-ajer nije određen rok ispunjenja obaveze po toj ispravi, nego je samo utvrđeno pravo na dodatak uz odložni uslov.

12. Apelant smatra da mu je rješenjem Okružnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz čl. II/3. e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu prava na pravično suđenje apelant vidi u proizvoljnoj primjeni materijalnog prava do koje je došlo, kako navodi, zbog propusta i «proizvoljnosti» izvršenika u primjeni prava. Naime, izvršenik je nezakonito ustanovio odložni uslov za izvršenje svoje novčane obaveze. Okružni sud je, kako je dalje apelant naveo, donoseći pobijanu odluku potvrdio proizvoljnu primjenu materijalnog prava od strane izvršenika. Iz povrede prava na pravično suđenje po apelantovom mišljenju proizašla je povreda prava na imovinu.

13. U Zakonu o izvršnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 59/03) relevantne odredbe glase:

Član 27. (1) Izvršna isprava podobna je za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze. (2) Ako u izvršnoj ispravi nije određen rok za dobrovoljno ispunjenje obaveze, taj rok određuje se rješenjem oizvršenju. (3) U slučaju iz stava 2. ovog člana sud će predloženo izvršenje odrediti uz uslov da izvršenik u roku koji mu je određen ne ispuni svoju obavezu. (4) Odredbe st. 2. i 3. ovog člana ne primjenjuju se u postupku izvršenja na osnovu izvršne isprave notara.

14. U Zakonu o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca («Službeni glasnik RS» broj 35/99 relevantne odredbe glase:)

Član 130.

Sredstva za ostvarivanje i korišćenje prava propisanih ovim zakonom obezbjeđuju se u Budžetu Republike Srpske.

15. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

16. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudencji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezotur-

Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

17. U vezi sa navodima o kršenju prava na pravično suđenje, Ustavni sud primjećuje da su redovni sudovi u apelantovom izvršnom predmetu broj I-1126/03 utvrdili relevantne činjenice vezane za prigovor izvršenika. Okružni sud je u pobijanom rješenju jasno naveo da prijedlog za izvršenje nije usklađen sa ispravom na osnovu koje je podnesen, niti je u rješenju izvršenika naveden rok za ispunjenje obaveze, a to konkretno znači da rješenje na osnovu kojeg je apelant zatražio izvršenje nije isprava podobna za izvršenje. Okružni sud je u obrazloženju pobijanog rješenja dao jasno obrazloženje za takav svoj zaključak, navodeći da odredba člana 27. st. 1. i 2. ZIP-a propisuje da se pod izvršnom ispravom podobnom za izvršenje podrazumijeva isprava u kojoj su naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik, predmet, vrsta, obim i vrijeme odnosno rok ispunjenja obaveze. Okružni sud je, pored navedenog, naglasio da apelant protiv rješenja izvršenika (broj 1138019712 od 19. juna 2003. godine) na osnovu kojeg je pokrenuo izvršni postupak nije izjavljivao žalbu, a to znači da se saglasio sa odlaganjem ispunjenja obaveze. Osim toga, Ustavni sud nije pronašao elemente koji bi ukazali da su materijalno-pravni i procesni propisi proizvoljno primijenjeni na štetu apelanta. Apelant ne navodi nikakve procesne greške niti su takve greške očigledne u odnosu na osporenu odluku.

18. Prema navedenom, Ustavni sud je zaključio da su apelantovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.

19. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant svoje tvrdnje o kršenju prava na imovinu zasniva na pogrešnoj primjeni materijalnog prava u sudskom izvršnom postupku.

20. U vezi sa navodima o kršenju prava na imovinu, Ustavni sud ukazuje na konzistentnu praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju, prema kojoj «imovina» u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju može biti ili «postojeća imovina» ili «dobra» uključujući i potraživanja u odnosu na koja lice ima bar «legitimno očekivanje» da će ih realizovati (vidi Evropski sud, Jantner protiv Slovačke, presuda od 4. marta 2003. godine, aplikacija broj 39050/97, stav 27). Ustavni sud također podsjeća da pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ne garantuje pravo na sticanje imovine (vidi, Evropski sud, Van der Mussele protiv Belgije, presuda od 23. novembra 1983. godine, serija A broj 70, stav 48), niti se može tumačiti kao ograničenje državi da zakonima uredi pitanje uslova pod kojima određena lica mogu ostvarivati određena imovinska prava.

21. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelant podnošenjem prijedloga za izvršenje protiv izvršenika pokrenuo izvršni postupak, na osnovu pravosnažnog rješenja donesenog u upravnom postupku. Apelant je, dakle, kako proizilazi iz rješenja izvršenika kojim mu je priznato pravo na tačno određeno novčano potraživanje na ime dodatka uz starosnu penziju, imao «ostvariv zahtjev» za naplatu potraživanja koje mu je navedenim rješenjem priznato.

22. Ustavni sud dalje mora odgovoriti na pitanje da li je apelant imao «legitimno očekivanje» da će njegov ostvariv zahtjev usmjeren na naplatu predmetnog potraživanja biti riješen u njegovu korist. S tim u vezi, Ustavni sud naglašava da apelant svoj „ostvarivi zahtjev“ nije uspio realizirati u predmetnom izvršnom postupku, obzirom da nije uspio dokazati da posjeduje izvršnu ispravu koja je podobna za izvršenje prema članu 27. ZIP-a. Ustavni sud je, u prethodnom dijelu, obrazložio zašto smatra da odluka redovnog suda u tom dijelu nije proizvoljna. Po mišljenju Ustavnog suda, ovo dalje znači da apelant u sudskom izvršnom postupku nije mogao imati legitimno očekivanje da će ostvariti pravo na naplatu potraživanja koje mu je priznato rješenjem izvršenika, obzirom da isprava (pravosnažno rješenje izvršenika), na osnovu koje je pokrenuo izvršni postupak, nije podobna za izvršenje u smislu relevantnih odredbi ZIP-a.

23. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da apelant nema «opravdan zahtjev» u vezi njegovih tvrdnji o kršenju prava na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.

24. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

25. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-789/08 (G. P.) | Sudska praksa | Aktio