Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1487/08 (F. D. H.)
Odluka donesena 11. 01. 2011.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Vlasničko-pravni odnosi
- Građevinsko zemljište
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1487/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 01. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, dopredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, suci Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. siječnja 2011. godine, u predmetu broj AP 1487/08, rješavajući apelaciju Fatime Dautović-Hasić, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 2. i članka 59. stavak 2. točka 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Fatime Dautović-Hasić podnesena protiv Presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj 097-0-Gž-07-000400 od 12. veljače 2008. godine, zbog toga što je očito (prima facie) neutemeljena.
OBRAZLOŽENJE
1. Fatima Dautović-Hasić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Brčkog, koju zastupa Osman Mulahalilović, odvjetnik iz Brčkog, podnijela je 23. svibnja 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 097-0-Gž-07-000400 od 12. veljače 2008. godine.
2. Apelantica je 31. prosinca 2004. godine podnijela tužbu protiv Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine radi utvrđenja da je ona nositeljica prava građenja i prava vlasništva na zemljištu -nekretnini označenoj kao k.č. broj 24/31 zv. «Gradilište», u površini od 174 m², upisana u zk. ul. broj 3977 k.o. Brčko, što po katastarskom operatu odgovara nekretnini označenoj kao k.č. broj 1796/3 zv. «Brdo», njiva 4. klase, u površini od 177 m², upisanoj u p.l. broj 2496 k.o. Brčko 1 (u daljnjem tekstu: sporno zemljište), te da joj Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tuženi) prizna i dopusti da se upiše kao vlasnica spornog zemljišta sa dijelom 1/1. U obrazloženju tužbenog zahtjeva apelantica je istakla da je Rješenjem Skupštine općine Brčko od 12. ožujka 1986. godine (u daljnjem tekstu: Rješenje) od apelantice, njezine majke, sestre i brata izuzeto sporno zemljište (do izuzimanja apelantica i ostali bili su nositelji prava korištenja na spornom zemljištu), ali da postupak nikada nije okončan, pa kako je ona u posjedu spornog zemljišta, to ima pravni interes da se utvrdi da je ona nositeljica prava građenja i prava vlasništva na spornom zemljištu.
3. Presudom Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-16/05-I od 28. lipnja 2007. godine utvrđeno je da je apelantica nositeljica prava građenja na spornom zemljištu. Istom presudom Osnovni sud je odbio višak tužbenog zahtjeva, te obvezao tuženog da apelantici izmiri troškove postupka.
4. U obrazloženju presude Osnovni sud je naveo da je, između ostalog, izvršio uvid u Rješenje, nalaz i mišljenje vještaka geodetske struke, fotokopiju spisa o izuzimanju spornog zemljišta, te da je saslušao apelanticu kao parničnu stranku.
5. Osnovni sud je naveo da iz provedenih dokaza slijedi da je sporno zemljište, u smislu ranijeg Zakona o građevinskom zemljištu («Službeni list SRBiH» broj 34/86), od apelantice, njezine majke, sestre i brata, kao sukorisnika, izuzela Skupština općine Brčko, te da je upisano pravo korištenja u korist SIZ-a Komunalnih djelatnosti Brčko (u daljnjem tekstu: SIZ), a radi dodjeljivanja spornog zemljišta apelantici preko OOUR-a Opća bolnica, u kojoj je apelantica bila uposlena, ali da taj postupak nije okončan. Dalje je navedeno da je na spornom zemljištu i dalje ostalo upisano pravo korištenja u korist SIZ-a, da nije proveden postupak dodjele naknade za izuzeto sporno zemljište, te da je apelantica u posjedu sporne nekretnine.
6. Budući da je utvrdio da postupak izuzimanja sporne nekretnine nije okončan, te da naknada nikada nije isplaćena apelantici, njezinoj majci, sestri i bratu, Osnovni sud je naveo da raniji korisnici spornog zemljišta imaju pravo građenja, u smislu odredaba članka 206. Zakona o vlasništvu i drugima stvarnim pravima Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon), koje propisuju da se privremeno pravo korištenja neizgrađenog gradskog građevinskog zemljišta u društvenom/državnom vlasništvu, koje nije prestalo do donošenja ovog Zakona, pretvara u pravo građenja u korist dotadašnjeg nositelja tog prava (korištenja).
7. Vezano za odbijanje dijela tužbenog zahtjeva u svezi sa upisom prava vlasništva na spornoj nekretnini, Osnovni sud je istakao da apelantičin zahtjev nije utemeljen jer je utvrđeno da je sporno zemljište konstantno bilo uknjiženo kao društveno vlasništvo sa dijelom 1/1, a da je odredbom članka 205. stavak 3. Zakona propisano da njegovim stupanjem na snagu tuženi (Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine) postaje vlasnik izgrađenog i neizgrađenog gradskog građevinskog zemljišta koje je bilo u društvenom vlasništvu, zbog čega apelantica ne može biti vlasnica spornog zemljišta već samo nositeljica prava građenja.
8. Odlučujući o žalbi tuženog, Apelacioni sud je donio Presudu broj 097-0-Gž-07-
000400 od 12. veljače 2008. godine. Navedenom presudom Apelacioni sud je uvažio žalbu, preinačio prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu tako što je odbio apelantičin tužbeni zahtjev. Obrazlažući razloge preinačenja, Apelacioni sud je istakao da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je apelantičin tužbeni zahtjev utemeljen. Naime, postupak dodjele spornog zemljišta apelantici nakon izuzimanja u smislu tada važećeg Zakona o građevinskom zemljištu u korist SIZ-a nije okončan dodjelom spornog zemljišta Općoj bolnici u kojoj je apelantica bila uposlena, koja bi sporno zemljište nakon toga ustupila apelantici, u kojem slučaju bi apelantica bila upisana kao nositeljica prava korištenja spornog zemljišta. Tek u tom slučaju bi se, suglasno prijelaznim i završnim odredbama Zakona, odnosno odredbi članka 206. Zakona, to pravo pretvorilo u pravo građenja u korist apelantice kao dotadašnje nositeljice prava korištenja, a sama činjenica da je apelantica bila nositeljica prava korištenja sa dijelom ¼ prije izuzimanja ne ukazuje na utemeljenost tužbenog zahtjeva, kako je to pogrešno tumačio prvostupanjski sud. Dalje, Apelacioni sud je istakao da je prvostupanjski sud nepravilno primijenio odredbu članka 82. Zakona, koja propisuje da se pravo građenja može steći samo u postupku diobe i u ostavinskom postupku, da odredba članka 82. Zakona propisuje da se pravo građenja odlukom suda može osnovati samo u postupku diobe i u ostavinskom postupku, ako je sud ovlašten u tom postupku osnovati služnost, kao i u drugim slučajevima. Apelacioni sud je naveo da je pogrešna odluka prvostupanjskog suda kojom se usvaja tužbeni zahtjev, u smislu odredbe članka 80. Zakona, kojim je traženo da se utvrdi da je apelantica nositeljica prava građenja.
9. Apelantica navodi da su joj povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Povredu navedenih prava apelantica nalazi u nezakonito donesenoj odluci Apelacionog suda. Naime, u prvostupanjskom postupku nesporno je utvrđeno da su apelantica, njezina majka, sestra i brat bili nositelji prava korištenja na spornom zemljištu, da su oni uputili ponudu SIZ-u da se izuzme sporno zemljište i da se nakon izuzimanja zemljište dodijeli apelantici, nakon čega je Rješenjem sporno zemljište i izuzeto, ali da nije nikada isplaćena naknada. Apelantica ističe da je njezina imovina, kao i imovina njezine majke, sestre i brata, izuzeta bez ikakve naknade i predana Brčko Distriktu, da je Apelacioni sud donoseći ovakvu odluku nesumnjivo povrijedio pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu, odnosno da je proizvoljno primijenio materijalno pravo, te da je proizvoljno ocijenio dokaze. Naime, Apelacioni sud potpuno pogrešno smatra da se pravo građenja može osnovati samo u postupku diobe i u ostavinskom postupku kada se, u smislu članka 82. stavak 3. Zakona, na osnivanje prava građenja primjenjuju pravila o osnivanju služnosti, a da se, u smislu odredbe članka 140. Zakona, pravo služnosti može steći sudskom odlukom.
10. U odgovoru na apelaciju Apelacioni sud je istakao da je evidentno da postupak izuzimanja spornog zemljišta nije okončan dodjeljivanjem spornog zemljišta apelantici, zbog čega ona nije niti upisana u zemljišnoknjižnim evidencijama kao nositeljica prava korištenja, tj. da je postupak okončan, apelantica bi sa navedenim pravom bila upisana, te bi, u smislu odredbe članka
206. Zakona, postala nositeljica prava građenja. Vezano za primjenu materijalnog prava, odnosno zašto je zaključio da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 80. Zakona, Apelacioni sud je istakao da navedena odredba samo propisuje da se osnivanje prava građenja stječe pravnim poslom ili odlukom suda, a da nije posebno obrazlagao sadržaj odredbe članka 82. Zakona budući da apelantica nije tražila osnivanje prava građenja odlukom suda, nego da se, zbog toga što je zemljište izuzeto a postupak nije okončan, utvrdi da je ona nositeljica prava građenja na spornom zemljištu. Dalje je navedeno da u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev u konkretnom slučaju nisu od utjecaja apelantičini navodi da je sporno zemljište izuzeto bez naknade. U smislu navedenog, Apelacioni sud je zaključio da nisu utemeljeni apelantičini navodi.
11. U Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH» br. 11/02, 8/03, 40/04 i 19/07) relevantne odredbe glase:
Članak 80 (1) Pravo građenja osniva se pravnim poslom ili odlukom suda. Članak 82 (1) Pravo građenja može osnovati svojom odlukom sud u postupku diobe i u ostavinskom postupku ako je ovlašten u tom postupku osnovati služnost, a i u drugim slučajevima određenim zakonom. (2) Na osnivanje prava građenja odlukom suda shodno se primjenjuju pravila o osnivanju služnosti odlukom suda. (3) Na prijenos prava građenja shodno se primjenjuju odredbe o stjecanju prava vlasništva na nekretninama na osnovu pravnog posla, odluke suda i nasljeđivanja. Članak 140 (1) Stvarna služnost zasniva se pravnim poslom, sudskom odlukom ili odlukom nadležnog organa Distrikta.
Članak 206 (1) Privremeno pravo korištenja neizgrađenog gradskog građevinskog zemljišta (privremeno pravo korištenja zemljišta) u društvenom/državnom vlasništvu koje nije prestalo do donošenja ovog zakona pretvara se njegovim stupanjem na snagu u pravo građenja dotadašnjeg nositelja tog prava. (2) Odredba stavka 1 ovog članka na odgovarajući način se primjenjuje i na prvenstveno pravo korištenja neizgrađenog gradskog građevinskog zemljišta radi građenja (prvenstveno pravo korištenja zemljišta radi građenja) u društvenom/državnom vlasništvu. (3) Za upise prava iz stavka 1. i 2. ovog članka u zemljišnim knjigama i drugim javnim registrima koji su provedeni do dana stupanja na snagu ovog zakona, smatrat će se da su upisi prava građenja.
12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očito (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
13. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje, koji su nabrojani u članku 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje na to da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99; i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
14. Vezano za apelantičine navode o kršenju prava na pravično suđenje i imovinu, koji se isključivo odnose na utvrđeno činjenično stanje i primjenu materijalnog prava, Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Europskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Europski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita jesu li, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te je li primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Europske konvencije u postupku pred redovitim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati je li postupak u cjelini bio pravičan u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije, odnosno je li prekršeno pravo na imovinu (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).
15. Ustavni sud zapaža da je Apelacioni sud dovoljno jasno obrazložio svoju odluku, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ustavni sud, također, ukazuje na to da apelantica u apelaciji ne nudi bilo kakve argumente koji bi opravdali njezinu tvrdnju da su na bilo koji način prekršeni pravo na pravično suđenje ili pravo na imovinu, osim što je nezadovoljna ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Europskog suda i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa apelantičinim navodima o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu nema ničega što ukazuje na to da apelantica ima «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Europske konvencije, a koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije i prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju očito (prima facie)neutemeljeni.
16. Imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očito (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
17. Sukladno članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović