Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1046/10 (HUT «Aduna» d.d. Bihać)

Odluka donesena 09. 02. 2011.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1046/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 02. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bos predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 9. februara 2011. godine, ne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: u predmetu broj AP 1046/10, rješavajući apelaciju HUT «Aduna» d.d. Bihać, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija HUT “Aduna” d.d. Bihać podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 001-

0-Pž-09-000020 od 12. februara 2010. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. HUT «Aduna» d.d. Bihać (u daljnjem tekstu: apelant) koga zastupa zakonski zastupnik, direktor Emir Halilagić, podnio je 23. marta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 001-0-Pž-09-000020 od 12. februara 2010. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj Ip-143/04 od 20. augusta 2009. godine u izvršnoj stvari tražitelja izvršenja Hypo Alpe Adria Bank d.d. Mostar, filijala Vitez (u daljnjem tekstu: tražitelj izvršenja), protiv prvoizvršenika «Unatrans» d.d. Bihać i drugoizvršenika «Novitet» d.d. Bosanski Petrovac, radi naplate novčanog potraživanja, usvojen je prigovor trećeg lica, odnosno apelanta, izjavljen protiv rješenja o izvršenju ovog suda broj Ip-143/04 od 30. novembra 2004. godine i proglašeno je da je izvršenje u ovom predmetu nedopušteno u dijelu (obimu) koji se odnosi na nekretninu izgrađenu na kč.br. 460/3 upisanu u zk.ul.br. 7209 k.o. Bihać, u naravi privredna zgrada, površine 216 m2, u tlocrtu, zvana «Sneck bar». Stavom drugim dispozitiva je odbijen kao neosnovan zahtjev tražitelja izvršenja za naknadu troškova sastava odgovora na dopunu prigovora apelanta u iznosu od 924,30 KM.

3. Rješenjem Kantonalnog suda broj 001-0-Pž-09-000020 od 12. februara 2010. godine, tačnije stavom četvrtim dispozitiva uvažena je žalba tražitelja izvršenja, te je prvostepeno rješenje broj Ip-

143/04 od 20. augusta 2009. godine preinačeno na način da je odbačen kao neblagovremen prigovor apelanta izjavljen dana 27. novembra 2006. godine protiv rješenja o izvršenju prvostepenog suda broj Ip-143/04 od 30. novembra 2004. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da je Kantonalni sud na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja našao da je apelant prigovor protiv rješenja o izvršenju izjavio nakon proteka roka propisanog u odredbi člana 51. stav 2. Zakona o izvršnom postupku («Službene novine FBiH» broj 32/03; u daljnjem tekstu: ZIP) u kojoj stoji da se prigovor može podnijeti do okončanja izvršnog postupka. Odredbom člana 64. ZIP je propisano da se postupak izvršenja smatra završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja. Također je istaknuto da je u konkretnom slučaju utvrđeno da je završen izvršni postupak u odnosu na predmetnu nekretninu, jer su u ovom izvršnom predmetu, prije izjavljenog prigovora apelanta, u odnosu na spornu nekretninu završene sve izvršne radnje koje propisuje ZIP za provođenje izvršenja na nekretninama (utvrđena vrijednost nekretnine, izvršena prodaja nekretnine, izvršeno namirenje tražitelja izvršenja iz iznosa dobivenog prodajom), te je kupac sporne nekretnine, odnosno tražitelj izvršenja stupio u posjed sporne nekretnine i u zemljišnoj knjizi je upisao kao svoje vlasništvo.

4. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Ustavni sud zapaža da apelant nije izjavio prigovor protiv rješenja o izvršenju Općinskog suda broj Ip-143/04 od 30. novembra 2004. godine, u zakonom propisanom roku, dakle nije iscrpio djelotvorne pravne lijekove. Naime, da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti apelacionih navoda, u postupku pred Ustavnim sudom, apelant je morao iscrpiti sve pravne lijekove. Prema tome, Ustavni sud zaključuje da za meritorno razmatranje predmetne apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović