Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1257/10 (M. V.)
Odluka donesena 09. 02. 2011.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
- Zakon o upravnom postupku · čl. 1
- Zakon o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
- Zakon o upravnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Zakon o dopunama Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
Predmeti (1)
AP-1257/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 02. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 9. februara 2011. godine, u predmetu broj AP 1257/10, rješavajući apelaciju Milenka Vračara, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milenka Vračara podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj U-528/09 od 4. marta 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Milenko Vračar (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, kojeg zastupa Siniša Đorđević, advokat iz Doboja, podnio je 9. aprila 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj U-528/09 od 4. marta 2010. godine.
2. Prema stanju spisa Vijeće ministara Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vijeće ministara) je donijelo Odluku o mjerama radi efikasnijeg provođenja mandata Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju (u daljnjem tekstu: Odluka Vijeća ministara) broj VM 119/07 od 30. augusta 2007. godine (objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 72/07), a u kojoj je navedeno da se ista donosi radi sprečavanja ulaska i tranzita preko teritorije BiH pojedinaca koji mogu ili inače postupaju na način koji može omesti rad Međunarnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju, a koja nisu državljani BiH. U članu 6. pod brojem 37 navedeno je ime apelanta zajedno sa podacima iz pasoša, lične karte i drugih dokumenata.
3. Nezadovoljan ovakvom Odlukom Vijeća ministara apelant je pokrenuo upravni spor pred Sudom BiH koji je rješenjem broj U-528/09 od 4. marta 2010. godine apelantovu tužbu odbacio. U obrazloženju rješenja je navedeno da akt koji se tužbom osporava nije konačni upravni akt u smislu Zakona o upravnim sporovima BiH («Službeni glasnik BiH» br. 19/02, 88/07 i 83/08). Sud BiH je također naveo da je, u smislu člana 8. st. 1. i 2. Zakona o Sudu BiH («Službeni glasnik BiH» br. 29/00 do 49/09) stvarno nadležan da odlučuje po tužbama protiv konačnih upravnih akata institucija BiH, te da ocjenjuju zakonitost pojedinačnih i općih izvršnih upravnih akata. Međutim, Sud BiH je naveo da je odluka koju apelant u konkretnom slučaju osporava akt organa izvršne vlasti Vijeća ministara koji vrši svoja prava i dužnosti kao vladine funkcije, u skladu sa Ustavom BiH, zakonima i drugim propisima BiH i nema karakter upravnog akta u smislu člana 1. Zakona o upravnom postupku («Službeni glasnik BiH» br. 29/02 i 12/04), jer se ne radi o aktu kojim je u upravnom postupku u nekoj upravnoj stvari odlučeno o nekom pravu ili obavezi apelanta. Naime, Sud BiH je istaknuo da je Odluka Vijeća ministara donesena na osnovu člana 17. Zakona o Vijeću ministara, kojim je propisano da u ostvarivanju svojih prava i dužnosti Vijeće ministara donosi odluke, zaključke i rješenja i članu 2. Zakona o primjeni određenih privremenih mjera radi efikasnijeg provođenja mandata Međunarnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju, te drugih međunarodnih restriktivnih mjera.
4. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercgovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. U konkretnom slučaju apelant se žali na rješenje Suda BiH broj U-528/09 od 4. marta 2010. godine kojim je odbačena njegova tužba podnesena radi poništenja Odluke Vijeće ministara broj VM 119/07 od 30. augusta 2007. godine. U toku postupka pred Sudom BiH ovaj sud je utvrdio da odluka čije poništenje apelant traži nema karakter upravnog akta te da se ista ne može pobijati u upravnom sporu. Dakle, apelant osporava jednu procesnu odluku u kojoj nije raspravljano o apelantovim pravima i obavezama već isključivo o postojanju procesnih pretpostavki za vođenje upravnog spora.
7. Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava prema kojoj je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenljiv ili ne sadržan u odgovoru na pitanje «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi Evropski sud za ljudska prava, odluke Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine, stav 41; i H . v. France od 24. oktobra 1989. godine, stav 47.). Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava, koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita da li su ishod ili «posljedica» predmetnog postupka bili odlučujući za utvrđivanje apelantovih građanskih prava i obaveza.
8. Ustavni sud zapaža da se u postupku pred Sudom BiH nije odlučivalo o bilo kakvom građanskom pravu ili obavezi apelanta, budući da se pred ovim sudom raspravaljala samo procesna dopustivost tužbe za pokretanje upravnog spora. Prema tome, ishod procedure u kojoj je donesena osporena odluka nije bila odlučujuća za utvrđivanje apelantovih građanskih prava i obaveza. Nakon navedenog, pitanje predmetnog postupka ne ulazi u domen člana 6. stav 1. Evropske konvencije odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine zbog čega je apelacija, ratione materiae, inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović