Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1825/10 (K. M., M. H., S. K., Š. A. i S. J.)
Odluka donesena 09. 02. 2011.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1825/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 02. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 9. februara 2011. godine, u predmetu broj AP-1825/10, rješavajući apelaciju Kadire Muratović, Mirele Haračić, Suzane Kahrimanović, Šemse Alispahić i Safete Junuzagić na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Kadire Muratović, Mirele Haračić, Suzane Kahrimanović, Šemse Alispahić i Safete Junuzagić podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj 003-0-Gž-08-001244 od 30. aprila 2010. godine i presude Općinskog suda u Tuzli, broj 032-0-P-07-002783 od 27. juna 2008. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Kadira Muratović, Mirela Haračić, Suzana Kahrimanović, Šemsa Alispahić i Safeta Junuzagić (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Tuzle, koje zastupa Zlatko Garić, advokat iz Tuzle podnijele su 18. maja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 003-0-Gž-08-
001244 od 30. aprila 2010. godine i presude Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 032-0-P-07-002783 od 27. juna 2008. godine.
2. Presudom Općinskog suda, broj 032-0-P-07-002783 od 27. juna 2008. godine, obavezan je Tuzlanski kanton (u daljnjem tekstu: tuženi) da apelanticama isplati razlike na ime regresa za korištenje godišnjeg odmora i razlike na ime toplog obroka, u iznosima i vremenskim periodima preciziranim izrekom prvostepene presude, sa zakonskim zateznim kamatama počev od 30. oktobra 2007. godine kao dana podnošenja tužbe, pa do isplate u roku od 15 dana, od dana donošenja presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Ujedno je tuženi obavezan da apelanticama na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 4.488,45 KM u roku od 15 dana od dana donošenja presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
3. Odlučujući o žalbi tuženog protiv presude Općinskog suda, broj 032-0-P-07-002783 od 27. juna 2008. godine, Kantonalni sud je presudom, broj 003-0-Gž-08-001244 od 30. aprila 2010. godine, žalbu djelimično uvažio i preinačio prvostepenu presudu u dijelu koji se odnosi na visinu ranije dosuđenih novčanih iznosa na način preciziran izrekom prvostepene presude. U preostalom dijelu tužbeni zahtjev apelantica koji se odnosi na isplatu manje isplaćene naknade za topli obrok za period od 8. septembra 2005. godine do 31. decembra 200'7. godine i na ime manje isplaćene naknade za korištenje godišnjeg odmora za 2006. godinu i 2007. godinu je odbijen kao neosnovan. Ujedno je tuženi obavezan da apelanticama naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 179,98 KM u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja, a apelantice su odbijene sa viškom zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka, preko dosuđenog iznosa od 546,79 KM.
4. Ustavni sud zapaža da su apelantice protiv presude Kantonalnog suda, broj 003-0-Gž-08-
001244 od 30. aprila 2010. godine izjavile reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), a da nisu u skladu sa članom 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda obavijestile Ustavni sud da je postupak po izjavljenoj reviziji okončan.
5. Apelantice smatraju da im je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu, utvrđeno članom II/3.k). Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;
7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
8. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, pa slijedi da je apelacija preuranjena.
9. Član 237. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH», br. 53/03, 73/05 i 19/06) glasi: «Član 237.
1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude.
2) Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.
3) Izuzetno Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»
10. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelantice imaju mogućnost da ponovo podnesu apelaciju u kojoj su, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužne na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović