Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-233/10 (V. P.)
Odluka donesena 09. 02. 2011.
- Izvršni postupak
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-233/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 02. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 9. februara 2011. godine, u predmetu broj AP 233/10, rješavajući apelaciju Vinka Perića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vinka Perića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 63 0 I 002817 09 Gži od 9. novembra 2009. godine, zbog toga što je ratione materiaeinkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Vinko Perić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tihaljine, podnio je 16. januara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 63 0 I 002817 09 Gži od 9. novembra 2009. godine.
2. JP Hrvatske telekomunikacije d.o.o. Mostar, Direkcija za pokretnu mrežu (u daljnjem tekstu: tražitelj izvršenja) podnio je Općinskom sudu u Ljubuškom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) prijedlog za izvršenje na temelju izvršne isprave i to rješenja o izvršenju Općinskog suda u Širokom Brijegu broj I.1268/02 od 6. novembra 2002. godine, a koje je postalo pravosnažno i izvršno u novembru 2002. godine na novčanom potraživanju koje tražitelj izvršenja potražuje rješenjem o izvršenju.
3. Općinski sud je rješenjem o izvršenju broj 63 0 I 002817 09 I 2 od 24. aprila 2009. godine dozvolio predloženo izvršenje.
4. Rješenjem Općinskog suda broj 63 0 I 002817 09 I 2 od 2. jula 2009. godine apelantov prigovor izjavljen protiv rješenja o izvršenju broj 63 0 I 002817 09 I 2 od 24. aprila 2009. godine je odbijen kao neosnovan. U obrazloženju rješenja je navedeno da je iz dostavnice koja se nalazi u spisu vidljivo da je rješenje koje je temelj predmetnog izvršnog postupka zaprimljeno od strane apelanta, pa je i tvrdnja apelanta da rješenje nije nikad lično zaprimio netačna, kao i da je rješenje o izvršenju na novčanim sredstvima apelanta doneseno na temelju pravosnažne i izvršne isprave. Dalje je navedeno da apelant nije naveo niti jedan drugi razlog koji bi sprječavao izvršenje iz člana 47. Zakona o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine FBiH» br. 32/03 i 33/06; u daljnjem tekstu: ZIP). Shodno tome, sud je primjenom člana 49. stav 2. ZIP-a odlučio kao u dispozitivu rješenja.
5. Rješenjem Kantonalnog suda broj 63 0 I 002817 09 Gži od 9. novembra 2009. godine žalba apelanta je odbijena kao neosnovana i potvrđeno rješenje Općinskog suda broj 63 0 I 002817 09 I 2 od 2. jula 2009. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da imajući u vidu činjenicu da je rješenje o izvršenju od 6. novembra 2002. godine, dostavljeno na adresu apelanta, kao i to da dostavnica potpisana od strane apelanta i dostavljača, sa naznakom datuma prijema pismena, kao što je ovdje slučaj, predstavlja javnu ispravu koja služi kao dokaz o izvršenoj dostavi. Također je istaknuto da za činjenice navedene u dostavnici važi presumpcija istinitosti, dok se ne dokaže suprotno, te da sama izjava apelanta da rješenje o izvršenju nije primio, ne može biti dovoljan dokaz da se ta presumpcija obori.
6. Apelant se žali da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. S obzirom da je apelant eksplicitno osporio rješenje Kantonalnog suda broj 63 0 I 002817 09 Gži od 9. novembra 2009. godine, koje je doneseno u izvršnom postupku, Ustavni sud će dopustivost predmetne apelacije ispitati u odnosu na navedeno rješenje. S obzirom da je predmetno rješenje doneseno u izvršnom postupku, Ustavni sud prvenstveno treba odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta, u smislu člana 6.Evropske konvencije.
9. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj U-
21/02 od 26. marta 2004. godine (vidi „Službeni glasnik BiH“, broj 18/04 tačka 40.) podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).
10. U konkretnom slučaju građanska prava i obaveze apelanta utvrđene su na temelju pravosnažnog i izvršnog rješenja o izvršenju broj I.1268/02 od 6. novembra 2002. godine, a kojim je utvrđena obaveza apelanta da tražitelju izvršenja isplati novčano potraživanje u iznosu od 293,55 KM, pa do isplate sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da mu naknadi troškove izvršnog postupka. Prema tome, Ustavni sud konstatuje da u predmetnom izvršnom postupku, koji je okončan rješenjem Kantonalnog suda broj 63 0 I 002817 09 Gži od 9. novembra 2009. godine, nisu utvrđivana «nova građanska prava i obaveze apelanta».
11. Ustavni sud zaključuje da u okolnostima kada osporenim rješenjem nisu utvrđena nova ni posebna građanska prava, odnosno obaveze apelanta, postupak koji je rezultirao tim rješenjem ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović